Jadranko Hodak, odnosno Bloger Krule opisao je na svojoj stranici "Obrana i zaštita od gluposti" situaciju na koju je naišao noćas dok se vozio riječkim ulicama.
Njegov status prenosimo u cijelosti.
"Pola 2 u jutro... tražim parking u svom kvartu, nigdje ga
naći... kružim autom... tražim parking... tražeći parking vidim
dvoje ljudi (bračni par) kako prevrću po kontejnerima... stanem
autom kraj njih... slikam ih potajice da vidite vi, i javnost ova
naša usrana hrvatska (jebem sam sebi mater, nisam jedan od onih
koji slikaju ljudsku nesreću ali moram, da drugi vide, inače bi
bilo ka da se nije dogodilo)... izlazim iz auta... krećem:
- Oprostite!
- Recite?
- Ne bih vas ičim htio uvrijediti... možete li mi reći... što vas
to tjera da u pola 2 u jutro obilazite kontejnere i tražite
prazne boce?
- Siromaštvo gospodine
- Nemojte me zvati gospodine molim vas... bauštelac sam... pa mi
to gospodine zvuči uzvišeno
- Neću (smije se)... i ja sam radio na baušteli.
- Htio bih sa vama popričati iskreno... ljudski
- Recite?
- Zar morate u pola 2 viriti u kontejnere?
- Moramo... imamo troje djece
- Troje?
- Da... troje... najstarija ide na pravni fakultet... drugo dvoje
u školu... po danu nikad ne obilazimo kontejnere
- Zašto?
- Jednom jesmo... pa su se u školi druga djeca rugala našoj
djeci... znate kako je to kod djece
- Ne bi se djeca rugala da ih idioti od roditelja tome ne
uče
- To smo i mi rekli. Mi našu djecu tome ne učimo
- A recite mi... koliko kuna skupite po jednoj noći na praznim
bocama?
- 40 do 50 kuna... oko 1500 kn mjesečno... ja sam nedavno dobio
otkaz... imam nešto sa biroa... a žena je domaćica
- (Guram ruku u zadnji džep hlača, vadim 60 kuna koliko imam)
Dajte molim vas, uzmite ovo
- (Udaljavaju se oboje od mene) Ne dolazi u obzir!
- Zašto??? Ne želim vas poniziti... nije mi to namjera...
uostalom... da imam više, dao bih vam više... imam samo 60
kuna.
- Mi ne radimo tako... ne uzimamo novac
- Ajmo onda ovako... ne dajem novac vama... nego... da sad radi
kakva trgovina, kupio bi kakve slatkiše vašoj djeci... al eto...
ne radi... pa im kupite vi... molim vas
- Ali ne pričamo mi sa vama radi novca
- Ne pričam ni ja sa vama radi novca... stao sam da ljudski
popričamo... kao čovjek sa čovjekom
- Dobro... drugi baš i ne pričaju sa nama... misle kao da nismo
ljudi
- Ima puno ljudi koji ne misle tako... ima dobrih ljudi...
vjerujte mi. Pustite sad to... uzmite ovo!
- (On se obraća ženi) Uzmi (govori joj ime)... pa kupi djeci
sutra nešto. (Gospođa uzima) Hvala gospodine!
- Opet vi gospodine!?
- Dobro... (smije se)
Tu smo počeli pričati o baušteli... Rijeka je mali grad...
spomenu čovjek bauštelsku firmu di je radio... znamo neke iste
ljude... vidim ne laže čim imena spominje, a znamo iste
ljude...
... i tako... sjedoh u auto ne bih li napisao ovaj tekst.
Nitko ne zavređuje takav život... svi bi trebali živjeti od svog
rada... radom školovati i hraniti svoju djecu... ali to u našoj
državi punoj oranica... šuma... i stotina kilometara mora...
jednostavno ne ide.
Vlado... Republike moje Hrvatske... jebo ti ja mater po sred
usta!
Amen"
