Danas obilježavamo Svjetski dan Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca. Prisutni su u svim zemljama svijeta. Pomažu u miru, ratu, prirodnim katastrofama.
Koliki je njihov značaj i sami smo osjetili tijekom Domovinskog rata, no i u poslijeratnim krizama, poput velike poplave u Gunji ili potresa u Zagrebu, a u vrijeme ove epidemije mnogima su bili jedina spona sa svijetom.
Svakodnevno pomažu starijima, bolesnima, socijalno ugroženima. Oni su volonteri Crvenog križa i ima ih više od 14 tisuća. Među su i Borna i Ana koja volontira već tri godine.
"Predložila bi svim mladima da dođu i iskuse iskustvo volontiranja jer kada nekome pomognete i vidite koliko ste im pomogli i koliko su oni sretni kada dođete na vrata s nekim potrepštinama", poručila je Ana Radić, volonterka Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.
Korisnika je puno. Nekima je potrebna oprema i hrana za novorođenčad, razna pomagala za stare i nemoćne, osnovne životne namirnice. Paketi su bogati zahvaljujući brojnim donatorima.
"U paketima imamo osnovne životne namirnice, brašno, ulje, riža, šećer, kuhinjska sol, namazi, itd. Dakle svi oni proizvodi koji imaju dulji rok trajanja. Inače ovi paketi dio su našeg projekta vaš dar za pravu stvar koji su namijenjeni našim ugroženim građanima. Nažalost, primjećujemo da su se uslijed ove epidemije, a i potresa koji je pogodio Zagreb potrebe građana povećale", izjavila je Katarina Zorić, glasnogovornica Hrvatskog crvenog križa.
"Dobar dan gospođo. Evo donijeli smo vam pomoć. Da vam odnesem tamo? Nema problema, samo recite gdje", rekao je Borna Hrestak, volonter Gradskog društva Crvenog križa Zagreba.
Dubravka živi s majkom i bratom. Brat je zbog koronakrize ostao bez posla. Ostala je samo skromna majčina mirovina.
"Nas troje, živjeli smo od 1500 kuna, što je nemoguće. Imamo psa i mačku i nikako nije išlo. Brat još uvijek nije počeo raditi. Ja sam invalid plus imam multiplu. Čekam već dvije godine mirovinu. Jako nam sve ovo puno znači" pojasnila je Dubravka iz Zagreba.
Tri i pol tisuće volontera radi kroz cijelo ovo vrijeme epidemije. Važnu ulogu imali su i u zbrinjavanju građana koji su u potresu ostali bez krova nad glavom. Starijim građanima koji nisu smjeli izlaziti bili su prozor u svijet.
"Ljudima smo dostavljali lijekove, potrepštine i sve potrebno za život", rekla je Radić.
Da je drugo vrijeme, imali bi tradicionalno natjecanje mladeži Crvenog križa, bila bi tu smotra, okupljali bi se diljem Hrvatske. Sve to danas nije moguće pa svoj dan slave radno, ali uvijek isto, pomažući drugima.
