Proljeće 2002. Sjedim na klupici negdje oko autobusnog kolodvora i gledam u tu sivu mečku. Sportska, blago spuštena, sa širokim gumama. Da li joj probiti gume, da li je izgrebati ključem ili možda ipak bovanom razvaliti šajbu?
Pola sata ranije bio sam na sastanku s njenim vlasnikom, mladim nadobudnim tipom koji je pomislio da je sposoban voditi lifestyle magazin za isto takve vlasnike malih nabrijanih autića, a nakon trećeg broja skopčao da ih čitanje baš i ne zanima toliko. Usput, autorima tekstova ostao dužan lovu, meni dvije hiljade kuna, koje do dana današnjeg vidio nisam.
Ako ne izmisliš dvije hiljade...
Pa opet gledam mečku, pa vadim mobitel, koga nazvati s pričom da ti posudi dvije hiljade koje ne znaš kad ćeš mu vratiti, a svi frendovi studenti ili između faksa i posla, krpaju se od ovakvih poslića kao i ja. Nazvat staru koja radi u Brodosplitu da ti pošalje pola svoje plaće? Ako ne izmisliš te dvije hiljade do preksutra, letiš iz unajmljenog stana.
Pa opet gledaš mečku. Nema tog ekonomskog stručnjaka, pravnika, psihijatra koji ti u tom trenutku može objasniti da je 'normalno' da lik koji tvrdi da nema love da ti isplati plaću vozi jebenu mečku. Mogu im svi argumenti biti na mjestu, mogu ti izlistati sto tablica i grafova kako bi ti, je li, objektivno sagledao situaciju, ali na kraju priče tu ste ti koji nemaš čime platiti stanarinu i on koji će se do vlastitog stana odvesti u jebenoj mečki. Putem će natočiti gorivo i pojesti nešto u restoranu o kojem je sam pisao u zadnjem broju, a pohvalio ga i Butković. A ti se ne možeš oteti dojmu da upravo to, to gorivo i taj ručak, plaća baš s one tvoje dvije hiljade. Pa gledaš bovan, gledaš šajbu...
Bliski susret
Svega ovog sam se sjetio danas, kad sam pročitao tekst o bliskom susretu sindikalaca Jadrankamena s njihovim direktorom Vedranom Vilovićem.
"Išli smo u njegov ured kako bismo razgovarali o plaćama, no sreli smo ga već na parkiralištu. Izlazio je iz novog Audija A6. Nama su ranije već rekli da je stari Audi vraćen jer leasing kući nismo imali od čega plaćati račun, no sad smo vidjeli da to nije istina. I to nam je zasmetalo, pa smo mu rekli da smo gladni i pitali ga što je s plaćama", kažu predstavnici Nezavisnog sindikata Jadrankamena, koje je Vedran Vilović, direktor Jadrankamena, koji je izlazio iz Audija, optužio za fizički napad. Policiji je prijavio da su ga izvukli za uši i išamarali. Oni kažu da nisu.
Mečka, Audi, restorani koje preporuča Butković...
Meni je, ipak, u cijeloj priči najzanimljiviji taj Audi. U bliskom susretu gladnih radnika i direktora koji im objašnjava da su njihove plaće "negdje nestale", kap koja prelijeva čašu je Audi A6. U njegovu priču bi možda i povjerovali da on izlazi iz Golfa, ali ne, on izlazi iz Audija A6.
To je ono što najviše nervira, Vilovićev Audi, sportska mečka, restoran koji Viloviću i sličnima preporuča Butković, to kurčenje u pet sljedova, taj lifestyle koji očajnim ljudima guraju pod nos.
A oni se ne mogu oteti dojmu da je kupljen upravo onom lovom koju im duguju, da su plaće koje su "negdje nestale" popunile razliku u cijenu između Golfa i Audija A6, između gulaša i sushija, između obiteljske kuće i Todorićevih Kulmerovih dvora. Da je nečije kurčenje u pet sljedova pojelo njihovu egzistenciju.
Pa gledaju bovan, gledaju šajbu...
