"Uspjela sam..." drhtavim je glasom tiho rekla Nora. Čupava pundžica zatresla se na vrhu glave, a ona se, pridržavajući za hodalicu, polako i pomalo drhtavo digla s kreveta, sama, bez ičije pomoći. Ova desetogodišnja djevojčica iz Zagreba s cerebralom paralizom napravila je nešto ravno osvajanju olimpijske medalje, probijanju na vrh Mt. Everesta - prvi put u životu uspjela je sama ustati na noge!
Video od 10 sekundi je video radosti, veselja, beskrajnih suza radosnica svih koji prate Noru i njezinu borbu, a majka Martina Bijonda podijelila je trenutak koji su uhvatili sasvim slučajno.
"Nismo to očekivali, cijelo vrijeme vježbamo, molimo Boga da se nešto dogodi i ona samo jednom, nonšalantno, ustane! Snimala je sve Norina terapeutkinja, Nora je to napravila kao da je već 100 puta ustala sama", smije se majka Martina. Kaže, trenutak kad se to dogodilo bio je toliko šokantan za nju, doslovno ju je pogodio grom veselja. Suze su krenule, majka Martina kaže da je tri sata, podijelila je video na društvenim mrežama i za svaku poruku opet pustila suzu.
Nori nije bilo baš jasno zašto toliko vriske i veselja. "Gledala je zašto plaćemo, susjeda nam je odmah došla na vrata kad je vidjela objavu, zvonio je telefon, ludnica!", kaže mama Martina. Nora nije bila svjesna što je napravila i zašto je to odjednom toliko veliko.
A zaista je bilo. Naime, Nora je rođena u 27. tjednu trudnoće i dijagnoza nije bila laka - spastična cerebralna paraliza. "Imala je krvarenje u mozgu, centar za motoriku bio je oštećen. Govorili su nam da ne polažemo puno nade", kaže mama Martina. Deset godina nakon toga, Nora je sama ustala.
"Prvi put je napravila to školski, koncentrirano, da nije u spazmu. I sama!", ponavlja majka. Javnost je Noru već upoznala, majka Martina redovito objavljuje svaki i najmanji napredak malene za koju kaže da su, tvrdi majka, govorili da od nje "ne očekuju puno".
Ali to je danas vesela školarka, koja redovito odrađuje vrlo naporne vježbe i uspjela je u onome za što je malo tko možda i pomislio da će ikada moći. No lakše je vježbati kad Nora ima ono što bi trebalo imati svako dijete - djetinjstvo kao i drugi, pa i školske obaveze.
'Najbolja je u razredu - čista petica!'
"Nora ide u treći razred i odlikašica je. Zapravo, najbolja je učenica u razredu!", smije se ponosna majka koja ima status majke njegovateljice i svoj život je posvetila Nori. "Ona ima asistenta u nastavi, uči francuski, prosjek joj je čista petica! Najviše voli informatiku, ali i tjelesni", iznenađuje nas majka Martina.
Vježbe na tjelesnom osmišljavaju učiteljica i asistentica u nastavi, prolazak je to kolicima oko čunjeva, ono što Nora može i u tome "rastura"! zadivljuje nas majka Martina.
Voli Nora i tablet, ali ne voli zadaće. Doduše, koji ga učenik voli, pa Nora radije napiše zadaću dok traje nastava i dok sluša učiteljicu, nego da je mora doma odrađivati.
Nedavno je ova hrabra djevojčica upravo u školi napisala svoje želje za ovu godinu.
"Naučiti transfer. Naučiti držat kukove. Naučiti crtati srce", napisala je svoje snove u školsku bilježnicu. Mama je pojasnila: "To su njezini snovi - da nauči transfer s kreveta u kolica, a onda iz kolica na krevet, da nauči pravilno stajati tako da joj zdjelica bude ravna, a onda je i tu i srce - da ga nauči crtati. Njoj je to jako teško napraviti. Druga su djeca kao svoje želje naveli da bi htjeli PlayStation, a ona želi svoje srce na papiru", kaže nam majka Martina.
A uz školske obaveze, Nora redovito ide na vježbe, nije lako - govori majka, ima tu i svađanja i "ne da mi se" i "neću", pubertet je tu pomalo, ali njih dvije ne odustaju.
"Vježbamo 3 do 4 puta tjedno kada imamo fizikalne terapije, subotom ide na terapijsko jahanje. Kada su praznici, hvatamo vježbe i u privatnim poliklinikama na Lokomatu, robotskom uređaju koji pomaže u vježbanju pokreta. Tu su i vježbe na Goljaku", niže mama Martina. Veliki dio tih vježbi same plaćaju, sat fizikalne terapije je od 40 do 60 eura, zahvaljujući sponzorstvima, jahanje plaćaju 500 kuna mjesečno, inače bi bilo puno skuplje.
Uz vježbe i fizikalne koje imaju "uz uputnicu", Nora i njezina majka idu i na privatno vježbanje. "Da nema toga, nikad ne bi toliko napredovala. Obično djeca s paralizom moraju na operacije jer rast kostiju ne prati rast mišića i tetiva. Nora je do sad imala samo jednu operaciju, vjerujem da je to zato što smo toliko uložile u njezino vježbanje. Sada smo pokrenuli i akciju kojom skupljamo novac kako bi Nora mogla dobiti vježbanje na Lokomata u poliklinici i mnogi naši prijatelji već su svojim uplatama pomogli", kaže nam majka. Detalje o akciji prikupljanja donacija za rehabilitaciju Nore možete pronaći na Facebook stranici potpore "Nora može sve".
