Mještani Ilači pokazali su golemo srce danas bezuvjetno pomažući napoznatim ljudima naglašavajući kako je to njihova obaveza i dužnost kao ljudskih bića, a i nužnost budući da je država zakazala u brojnim segmentima. Dok su djelatnici Crvenog križa dopremili hranu i vodu u večernjim satima na željeznički kolodvor u Tovarniku, izbjeglice dehidrirane i gladne ne miću se s obližnjeg platao u strahu da ne propuste idući autobus za Beli Manastir. U Ilači mještani hrane izbjeglice, pružaju im liječničku i psihološku pomoć, a čak su se organizirali i u smjenama da čuvaju tek pristigle goste u svom mjestu. Dakle, u Ilači u kojoj je trenutno nekoliko tisuća ljudi nema predstavnika vlasti, volontera Crvenog križa, ali nije osigurana ni liječnička pomoć, koja je zasigurno prijeko potrebna u ovakvoj situaciji.
Ekipa RTL-a razgovarala je s mještanima koji su nebrojno puta istaknuli kako im je najprirodnije pomoći jer su i oni prije 24 godine morali napustiti svoje kuće i pobjeći u nepoznato ostavljajući cijele svoje živote iza sebe.
"Mi smo sve ovo prošlo 1991. godine. Mi znamo što je to dobiti čašu mlijeka, namazan kruh i da vas netko potapša po leđima i pita vas kako ste. Organizirali smo se da cijelu noć ostanemo s izbjeglicama. Naš posao je ovdje. Naš posao je pomoći ljudima. Mi smo jaki. Mi smo ovo prošli. Mi znamo što je ovo", kazala je Zdenka, mještanka Ilače.
Dok je predstavnik lokalne samouprave Jasmin Budinski za RTL Danas kazao Tovarnik i Ilača neće moći dugo izdržati ovoliki priljev ljudi te apelirao na vlast da pošalju vlakove i autobuse po izbjeglice 'koje su oni sami i pozvali', mještani očito nisu osjetili takav pritisak nego su objeručki dočekali ljude koji bježe od rata i stradanja. Baš kao što su i oni činili prije 24 godine. I upravo zbog toga znaju kako je bitno zadržati humanost i dobroćudno pristupiti drugom ljudskom biću koje je pobjeglo od svega što poznaje i preplašeno pokušava pronaći šansu za boljim životom u nepoznatom. Štoviše, mještani su uskočili tamo gdje je država očito zakazala. Iako su, za razliku od Mađarske, Srbije i Makedonije, hrvatske vlasti pokazale mnogo više razumijevanja i poštovanja prema izbjeglicama bolje se pripremivši od susjednih zemalja, ono što će Hrvatsku istinu izdvojiti od svih ostalih mjesta je golemo srce takozvanih običnih ljudi koji svojim djelima pokazuju kako su upravo oni ono najvrijednije što imamo.
