Nakon što je cijelu Hrvatsku obišla fotografija vuka obješenog na tablu Unešića, za Slobodnu Dalmaciju oglasili su se i mještani tog malog mjesta u Dalmatinskoj zagori.
Misle kako je riječ o fotomontaži, da na tom području vukova u konačnici nema, ali ako ih i bude, onda su mršavi, neuhranjeni, a ovaj, govore mještani, stoji kao bik, glava mu je ko u vola, a šape ko u lava.
Suočeni s fotografijom vuka na kojeg je istaknuta i poruka "oko za oko, zub za zub", ovi razočarani mještani pokazuju pun mobitel fotografija zaklanih stada ovaca s kojima se oni bore već neko vrijeme.
"Je li ovo tragično? Nego što je! Pogledajte krv, rane, lešine. Ovo mi svaki dan nalazimo. Prije je narod nosio u novčaniku sliku žene i djece, a mi nosimo od naklanih ovaca, ko da smo manijaci", govore pa dodaju da čuvaju i lešine kako bi im država mogla isplatiti štetu koja je nezadovoljavajućih 600 kuna po glavi.
S druge strane, svake im godine vukovi ubiju 10 do 20 ovaca. Nekad ni ne skuže da ju je odnio tek kada ih prebroje, onda shvate da je nestala. Navode i kako su im vukovi znali ovce ugrabiti i pred njima pa ih odnijet i oderat kao neki stručnjak.
Naposljetku zaključuju kako ih navečer čuju i kako zavijaju.
"To je kao orkestar! Najprije se čuju vukovi, pa čagljevi, lisice, jazavci. Nema čega nema. To je kao zoološki vrt na otvorenom. Sresti vuka na cesti ili pokraj kuće postalo je lakše nego sresti živo čeljade. Sela su opustjela, naroda je malo, a i ono što ima staro je i nemoćno, pa se boji navečer i izaći, jer nikad ne zna što ćeš vanka zateći.
Strah te je i pasa vani ostaviti, jer ako je jedan, onda je lako moguće da ni njega sutra nećeš naći. I njemu bi se lako moglo smrknuti, prije nego svanuti", zaključuju.
