Na mjestu nesreće danas je tek prometni redar. No prekasn, jer život devetogodišnjeg dječaka ugašen je. Krivac - nepažnja vozača i prolazak kroz crveno. Zbog velike brzine kojom vozači love zeleno svjetlo nesreće se ovdje događaju često. Gospodin Željko ovdje stanuje od rođenja. U sedamdeset godina s prozora se, kaže, nagledao svega.
"Najviše mi se urezalo kad je dečko s bauštele išao izletio iz auta i ravno lupio u stup. To je bilo grozno, mozga je bilo posred ceste. To je najgore kad vidite da čovjek čovjeku skuplja mozak po cesti", kazao nam je Željko iz Zagreba.
Unatoč velikom broju nesreća, stanovnici kažu da policiju ovdje viđaju samo kada se dogodi tragedija.
"Izvlačio sam barem deset ljudi iz automobila da im pružimo prvu pomoć. Uvijek završe tamo u Ciglani u onoj zgradi, svaka nesreća tako završi, ili je ovaj kriv ili onaj. Tamo je čak bio lokal, oni su imali stolove. To je bilo ubij bože sjesti tamo", prisjeća se Miroslav Lukić.
Vozači upozoravaju na lošu sinkronizaciju semfaora, odnonso da žuto svjetlo traje prekratko. U društvu prometnog stručnjaka izmjerili smo njegovo trajanje - žuto svijetli oko 2 i pol sekunde.
"Mjerenjem smo utvrdili da je je zaštitino vrijeme rada semafora dosta dugo. Problem je što vozači umjesto 50 km na sat dozvoljenih, kreću brže. Pri većim brzinama od 50 km/h vozač jednostavno ne stigne zaustaviti vozilo do crvenog na semaforu i onda pokušava stići zeleno svjetlo i prolazi vozilom kroz crveno i dolazi do sudara", objašnjava Goran Husinec, stalni sudski vještak za cestovni promet.
Prije tri godine, na križanje su gradske vlasti postavile nadzorne kamere, smatrajući da će tako riješiti problem.
"Nije ni tehnički ovo izvedeno kako treba, pogledajte semafor, nemate ga na suprotnoj strani kao na drugim raskrižjima, nepregledno je kada dolazite na semafor, od drveća ne vidite semafor. Puno je problema, a grad Zagreb se pravi da je s postavljanjem kamera nešto riješio", kaže Tomislav Stojak, gradski zastupnik HNS-a.
U blizini su četiri škole i četiri fakulteta, učenički dom i dječja bolnica, a ovdje nema čak ni uspornika. Kobno križanje godinama puni stupce crne kornike, a nitko ništa ne poduzima. Iz grada kažu, da to nije njihova nadležnost. Ljudi koji su svjedočili stradanju dječaja, ni danas nemaju snage o tome govoriti.
