Neoliberalna partija (NLP) novi je naziv pokojnog SDP-a. Ugrizao ga je Radimir Čačić i njegov minorni HNS, čijem se rejtingu smijemo iz mjeseca u mjesec umjesto da kampiramo na Markovom trgu. HNS-virus zahvatio je toliki dio SDP-ovog tkiva da se više ne može razlučiti tko je tu domaćin, a tko nametnik.
Prvo je pokleknuo premijer Zoran Milanović kada je nazvao neka od najnormalnijih prava radnika "uspomenama iz ljepših vremena". Bolest mu se razbuktala u Chicagu, gdje je bio mrtav impresioniran čelnicima NATO-pakta. To je ona ekipa što demokraciju i slobodu (kapitala) širi bombama. A onda je sletio u Bruxelles, izuzme li se Berlin, središte diktata kresanja radničkih prava u Europi.
A što njemu, jadnom, preostaje nego da govori kako je to pametno, iako Španjolsku, Grčku i Italiju vodi u dublju depresiju? Pa nije on tamo da misli, nego da sja od sreće kao šljokica. Upravo je nevjerojatno koliko skupe mogu biti ekskurzije pojedinih ljudi o kojima sanjaju čitavog života.
Svjež kapital, usmrđeni argument
Zadnja žrtva zaraze je simpatičan i pristojan građanin i zastupnik Josip Leko.
Pojašnjavajući da se "može činiti da te škare idu samo u korist kapitala" i da se "ne može očekivati socijaldemokratsko vođenje države kada moramo osigurati vanjskim investitorima da dođu u Hrvatsku", Leko Nacionalu kaže i sljedeće.
"Situacija je takva da moramo pogodovati poduzetnicima kako bi došao svježi kapital i kako bismo se svi skupa pokrenuli."
A što je s onim da "Hrvatskoj treba društvo u kojem radnik nije roba i u kojem su rad i solidarnost visoko na ljestvici društvenih vrijednosti"?
Preštrikavanje Plana 21
Što je s onim da "nema globalnog zahtjeva koji ćemo prihvatiti na štetu onih koji u Hrvatskoj žive od svoga rada"? I ostatkom evanđelja po Zoranu iz Plana 21.
Ako uzmete čitati, posprdno nazvan, Plan 21 centimetar, naići ćete na naknadne nakaradne intervencije. Čiste neoliberalne izraze poput "fleksigurnosti" zamijenili su kroatiziranim novogovorom – "zaposlivost".
Dakle, radnik nije roba, ali ćemo mu gledati u zube i mjerkati ga po nekakvim paušalno utvrđenim kriterijima zaposlivosti. Isto kao što će se obrazovanje po neuhvatljivim kriterijima podvrgavati testovima zahtjeva tržišta rada.
Ali neke stvari nisu prebrisali, naprimjer: "Radnici moraju imati pravo prvenstva u naplati svojih potraživanja, a njihova zdravstvena zaštita i mirovinska prava ne smiju trpjeti zbog neodgovornosti poslodavca."
Podvaljivanje
A onda, bez provjere gdje počinje spirala dugovanja i tko je za to uopće odgovoran, radnici ostaju bez plaća dok država ne dobije svoje doprinose! Toliko o pravu prvenstva.
Zaklinju se u "stvaranja klime koja će kolektivne pregovore učiniti nezaobilaznima", a onda podvaljuju izmjene članka 262. Zakona o radu o produženoj primjeni kolektivnih ugovora nakon njihova isteka – izmjenama Zakona o reprezentativnosti.
Pljuju po javnom sektoru zbog prevelikih radničkih prava, umjesto da pljuju po privatnom zbog premalih.
Dok se investitorima izlazi u susret kako bi mogli iscrpsti više profita, zabranjeno područje razgovora postaju regresi, jubilarne nagrade za svakih 10, 20 ili 30 godina staža kod istog poslodavca, darovi za djecu, povećanje broja dana godišnjeg ovisno o radnom stažu, dodaci na plaću za 10 godina staža...
Zaposlivost
A koga to kapitalisti žele u svom timu? Ponajzaposlivija vrsta novinara naprimjer stručno je osposobljena za beskrupulozno gaženje, i to unutar sustava skandalozno žutih listova koje drži taj strani kapital i koji otpuštaju stotine poštenih novinara, te pritom čini sve da bi se tom kapitalu uvukla u prkno.
Nabrajaju ta ista prava s gađenjem kao da se radi o saldu Ratka Mladića u Bosni, ubaci se jedno stotinu uskličnika u tekst i sretni k'o prasci isporučuju svoj pamflet zadovoljnom šefu.
Za kraj mu obećaju da, ako treba, može se pljuvati i po ekolozima, čisto ako zbog te trivijalne stvari – okoliša – naši dragi investitori pate.
SDP-ove ideje koje širi Leko o "gorem danas za bolje sutra" također su kopija. To je ona vrsta isfuravanja na high-tech budućnost kakva je prisutna primjerice na okupljanju intelektualne elite TED talks. To inače jako napredno okupljanje mozgova potresao je skandal zbog cenzure koje su proveli nad govorom kapitalista Nicka Hanauera.
Srednjoj klasi srednji prst
Odlučili su ne objaviti njegov govor na svojim stranicama jer je uvrijedio enterprenoure kada je naveo da kapitalisti (oni kojima idemo naruku, je l' tako, Zoka?) zapošljavaju jedino u krajnjoj nuždi, kada im se posao tako proširi da fizički više ne mogu napregnuti postojeću radnu snagu. U Hrvatskoj pak postoje ljudi poput vlasnika Taxi Cammea koji svoje radnike rasteže dok ne puknu, a onda posegne u bazen s oko 350 tisuća nezaposlenih. I država to samo promatra.
Osim toga, Hanauer je kazao i da je za zapošljavanje daleko bitnije postojanje srednje klase, sloja ljudi koji si nekog vraga mogu i priuštiti, od postojanja samih kapitalista s njihovim briljantnim idejama.
Dakle, ovi što su nam na vlasti jako vole, da oprostite, lajat o svojim velikim idejama. Ali kad je u pitanju nešto konkretno... zaključe da je najlakše primati pusice od onih koji su i stvorili ovakvu nejednakost u društvu, uvlačiti se NATO-u, isključiti mozak i držati se naputaka EU kao Svetog pisma.
I zato poželimo Tomislavu Karamarku puno sreće u obaranju ovih s vlasti. Dotad će se valjda netko pojaviti za koga se isplati glasati. Jer Karamarko to doista nije.
