Moja mater ima sedamdeset godina i govori da joj je ovo već peti ili šesti smak svita koji će doživit. Pitala san je da kako je bilo tih pet, šest smakova.
"A ćerce moja, isto ka i sad, samo šta nije Milanović bija premijer."
Ona je inače Šibenčanka i u njenoj familiji se često spominje jedan smak svita od prije otprilike sto godina. Nakon šta su ga najavili, u Šibeniku je danima vladala panika, a kad je doša strašni dan, svaki Šibenčanin je na svoj način odlučija dočekat usud. Na primjer, ćaća i stric od njenog ćaće su skupili svaki po svoju damižanu vina, montirali se na jedan prozor, pili, pivali junačke pisme i čekali. U zoru su ih žene našle kako, temeljito pijani, ali, fala bogu živi, hrču i spavaju snom pravednika. Digle su ogromnu dreku jer su ih tražile cilu noć, pa su njih dvojica bidni, ugledavši njih dvi onako bisne i u deračini, pomislili da je bija smak i da su očito završili u paklu.
Čime se baviti zadnjih trenutaka života
Osim tih pojedinačnih malih incidenata, ništa se strašno nije dogodilo. Jedino šta je povijest tu godinu u Šibeniku zabilježila nezapamćeni baby boom. Kaže mater, bilo je posli dice na sve strane, pogotovo vanbračne. Time su Šibenčani nedvosmisleno dali do znanja do čega im je najviše bilo stalo i čime se većina njih bavila u zadnjim trenucima svog života.
Riješit ću se dugova
Tako da se moja mater ne živcira nešto posebno, a kad san je pitala šta ako ovi put stvarno bude smak, malo se zamislila, pa rekla:
Nadan se da ću uspit odgledat kraj Sulejmana Veličanstvenog, kvragu.
Šta se drugih ljudi tiče, ni među njima nisam primijetila neku posebnu zabrinutost. Neki u tome vide mogućnost da se krene ispočetka, na primjer. Najčešće čujem "Riješit ću se dugova", "Fala bogu nek' neko i HEP-u isključi struju", "Napokon će nešto zaustavit rast švicarca", i "Evo konačnog rješenja za korupciju u Hrvatskoj". Reka bi čovik da su uplatili loto pa sad sanjare koje će sve probleme riješit ogromnim dobitkom.
Po društvenin mrežama ljudi postavljaju jedni drugima pitanje "Di ćeš ti za smak svita?" ka da se radi o dočeku Nove Godine, ili si čestitaju politički korektnim ričima "Sritan Smak svita svima koji slave",
Jasni znakovi
Drugim ričima, izgleda da u ovoj zemlji malo ko ozbiljno shvaća taj smak svita.
Ipak, ima i onih koji nemaju tako ležeran pristup i vrime provode tražeći znakove i najave. Jedan od najjasnijih znakova kataklizme tako je za njih bija kad je premijer Milanović počeja opsesivno-kompulzivno citirat navode iz Biblije. Za druge je to bija govor generala Gotovine nakon povratka iz zatvora i njegovo zahvaljivanje institucijama države.
Zadnjih pak dana, kao siguran znak predstojećeg smaka svita neki su doživili ukidanje Red Carpeta, ali ipak, najveći dio njih je ubijeđen da je najsigurniji znak od svih sigurnih znakova smaka to šta je Sulejman oženija robinju Hurem. Ja isto mislin da to nisu čista posla, ali opet, ako može premijer citirat Bibliju ne vidin zašto jedan car ne bi moga oženit koga on oće. Car je jači od premijera, jedino možda nije od Čačića, ali Čaćić je ionako na neko vrime eliminiran iz igre.
Čula san da u Srbiji smak svita čekaju po Julijanskom kalendaru i već nan se unaprid naslađuju jerbo da će njih smak svita potaracat najmanje dva tjedna kasnije nego nas Hrvate. Inače, šta se njih tiče, smak svita je najavljen prvo time šta su in oteli Kosovo, a onda oslobađanjem hrvatskih generala. To je šta se tiče doživljaja smaka na političkoj razini. Šta se tiče običnog pučanstva, reakcije su skoro identične ka i kod nas, ljudi se vesele rješavanju dugova, kredita, režija i svih ostalih dobrobiti svekolikih demokracija, samoopstojnosti i osamostaljenja.
Najfriškije dvi najave smaka svita u Hrvatskoj po nekima su, prvo, ovo nadolazeće, kako se ono reče, e, usklađivanje cijena, koje neki Hrvati skroz pogrešno percipiraju ka još jedan val poskupljenja i dodatno opterećenje ionako opterećene životne košarice. Drugi pak strašni znak je uvođenje zdravstvenog odgoja u škole koje bi, po nekima, moglo poprilično uzdrmat hrvatsku dičicu. A di ih neće uzdrmat, nakon šta otkriju da ih njihove mame nisu dobile bezgrešnim začećem nego da je, božemiprosti, do njihovog začeća došlo načinom potpuno neprimjerenim i neprihvatljivim za svaku poštenu hrvatsku obitelj.
Sve u svemu, situacija je pomalo šizofrena – s jedne strane se već takoreć čestita Božić, ukrašavaju ulice i kontejneri, balončići, zvončići, poklončići, đingl bels i sve to, a s druge strane najave smaka svita. U općoj gunguli trudnoća princeze Kejt Midlton u Hrvatskoj će proteć skoro pa nezapaženo, šta je, po meni, loše sad kad imamo uć u Europu i odaje jedan nacionalni nemar i poznatu hrvatsku nonšalanciju prema europskim pitanjima od opće važnosti. I sad se ti u svemu tome snađi i budi spokojan. Meni je pomalo svega toga dosta, i, ne znan di ćete vi za smak svita, al' ja odo' u Šibenik.
