Za djecu s dijagnozom višestruke prirođene kontrakture zglobova, za sve obitelji djece s teškoćama pa i djecu s teškoćama u razvoju s dijagnozom iz spektra autizma te za ideju izgradnje Rehabilitacijskog centra udruge SPIK koja okuplja obitelji i djecu s najtežim oblicima invaliditeta, Stjepan Dubac, svestrani Zagrepčanin, otrčat će četiri puta uz stepenice četvrtog nebodera po visini u Hrvatskoj, Zagrepčanke.
Naime, odlučio se na 'mega' uspon utrke Zagrepčanka 512 pa će s vatrogasnom opremom teškom oko 25 kilograma, 3. rujna pretrčati 1960 stepenica. Sve to učinit će s oko sto kilograma otpora. Dobrovoljni vatrogasac sam ima oko 85 kilograma, a na utrku odlazi s još cca 25 kilograma vatrogasne opreme. Za RTL.hr kaže kako ga to i ne brine toliko jer nosio je, tvrdi i težu opremu. U slobodno vrijeme inače bavi se planinarenjem i speleologijom, a zaposlen je u Poliklinici SUVAG kao terapeut za osobe oštećena sluha i/ili govora.
Bit će mu ovo peti nastup na Zagrepčanci 512 i to najzahtjevniji do sada. Prošli put je, govori, istrčao utrku dva puta, a bila je posebna jer društvo je oba puta pravio iznimnim ljudima.
U kategoriji duo trčao je s Ivom Šušak, slijepom ženom kojoj je pomogao da dođe do vrha nebodera, a potom se vratio na cilj kako bi isto učinio sa Tonijem Bošnjakovićem, sudioniku Paraolimpijskih igara u Pjongčangu u skijaškom trčanju. Toni je naime ostao bez potkoljenica, ali mu to nije predstavljalo problem.
Otac trogodišnjakinje nije od onih koji biraju lagan put
A Stjepanu čini se nije problem ni podebljati taj uspon dvostruko pa će ove godine, kako nam kaže, spontano otići na utrku koju će posvetiti osobi ili životnoj priči koja ga je inspirirala.
Ne priprema se, govori, nešto specijalno. Nastupa u ime DVD-a Sveta Nedelja pa je zapravo uvijek u pripremama. Spreman je i stalno u fizičkoj aktivnosti jer vatra i požari nikada ne dolaze planirano.
"Neće biti lako, ali ja nisam čovjek koji bira lako", kaže pa navodi kako mu "najveći" problem predstavlja kruto vatrogasno odijelo. Nije ono, ističe, dizajnirano za trčanje. "Kruto je pa imate osjećaj da ste u viteškom oklopu", opisuje.
"Izazova se ne treba bojati", zaključuje naposljetku pa nam govori kako se svaki dan sa sobom bori kada mora ostaviti svoju kćerkicu, malenu trogodišnjakinju. Propušta, tvrdi, trenutke koji se neće vratiti, ali svjestan je da je uvijek u igri cijena koju je potrebno platiti. Ne pada mu na pamet stoga više na tjedan dana otići na Velebit recimo, ali nije dvojio kada se otvorila mogućnost da dva mjeseca ode na roditeljski dopust.
"Dobio sam ono što ne vidiš, crtali smo po cijele dane, gledali crtiće. Ona mi ostaje u glavi pa je na intervencijama čujem u glavi kako me zove: 'Tata, dođi'", rekao je.
Što se tiče podrške od strane obitelji realan je više nego idealističan. "Kažu mi da sam lud. To mi kažu i na svaku stvar koju radim, ali u konačnici nakog toga dolazi i 'čuvaj se i dođi doma'", kaže.
'Invaliditet je dio mene'
Što se pak tiče doma, rođen je u obitelji u kojoj su oba roditelja i sestra osobe s oštećenjem sluha, a ipak se, ističe, rijetko susretao s osobama s invaliditetom.
"Tijekom godina uvidio sam razlike osoba s invaliditetom, to su enormne razlike i zato sam počeo", navodi. "Inkluzija je neprekinuti proces u kojem se učimo živjeti jedni s drugima", dodaje.
Tvrdi kako mu je invaliditet obilježio život od početka i tako će biti do kraja. "To je dio mene, imam slušno pomagalo i ne puštam kosu, ne nosim kape niti ga skrivam", govori.
Invaliditet utječe na karakter, smatra pa se prisjeća kako je i sam imao problema s pristupanjem vatrogascima. Tvrdi kako su liječnici vidjeli slušno pomagalo i odmah procijenili da on to ne može. Ipak, testove je prolazio, išao na tečajeve, završavao ih, a pomagalo nije skrivao niti to čini.
"Postoje ograničenja, ali glavna je stvar da osoba koja nešto želi to i može. "Ako može, onda je svejedno ima li četiri ili pet prstiju", govori.
'Rušite zidove'
"Poruka za mlade je da koliko god zidovi bili visoki, kopajte, rušite ih, radite sve da ih prođete jer to je bit. Možete sve", zaključuje.
Inače, Zagrepčanka 512 utrka je stepenicama na vrh poslovne zgrade Zagrepčanka, a istrčati se može u nekolko kategorija. 'Solo' uspon uključuje trčanje preko 490 stapenica, odnosno 25 katova, a ako to učinite dvaput već ste u idućoj kategoriji, onoj 'duplo'.
Kako smo spomenuli, trči se i 'mega' koju trči i naš Stjepan, a nova je to kategorija nakon dvije godine pauze zbog pandemije.
Naposljetku, opcija je i kategorija 'duo', osmišljena za tim od dvoje ljudi čiji se rezultati uspona na 25 katova zbrajaju.
Sve organizira Društvo športske rekreacije Aktivan život, a prijave se odvijaju u nekoliko krugova te jednako tako osiguravaju i popuste na kotizaciju. Prvi prijavni period traje do 31. srpnja, a idući je od 1. kolovoza do 31. kolovoza.
Sve informacije dostupne su na službenoj stranici Zagreb Run.
