U turističkoj zemlji poput Hrvatske - nedostaje konobara. To je jedan od programa strukovnih srednjih škola koji je ostao nepopunjen u mnogim županijama.
Problem nije potplaćenost, a ni potražnja na tržištu. Pa što onda je, kao i što učenici najviše žele postati, a što nikako?
Ni jedan učenik u školskoj klupi za zanimanje konobar. Rezultat je to ljetnog upisnog roka u srednje škole u pojedinim županijama. Kada se Miroslav počeo baviti konobarenjem prije gotovo pola stoljeća, situacija je bila znatno drukčija.
"U to vrijeme kada sam ja išao u školu, bilo nas je sedam razreda, samo konobara. Dakle dvjesto, dvjesto i pedeset učenika", rekao je Miroslav Matić, konobar.
Danas nezamislivi broj. I dok se Miroslav, koji u ovom opatijskom hotelu radi već 30 godina, sprema u mirovinu, njegov mlađi kolega kaže, uskoro ga neće imati tko naslijediti.
"Ta struka već malo po malo, bojim se reći i izumire. Vidjet ćemo što će biti na kraju. Ali činjenica je da je sve manje i manje učenika i jako malo ih dolazi na praksu", izjavio je Ante Knežević, konobar.
Problem nije u tržištu jer zanimanje konobar drugo je najtraženije na listi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Podcjenjivanje ali i nesigurnost posla ono je što odbija učenike.
"Ljudi uglavnom misle da to svatko može raditi i problem je što se radi o poslu sezonskog karaktera. Ja bih isto dio krivnje svalio i na poslodavce koji zapošljavaju bilo koga na mjestima koja su predviđena za konobare", poručio je Mladen Smodlaka, ravnatelj Ugostiteljsko-turističke.
Osim zanimanja konobar, ove su godine najnepopularnija zanimanja i cvjećar i mesar. Učenici su kao i prošlih godina najviše upisivali gimnazije, školu za medicinske sestre i ekonomska usmjerenja.
Za neka od strukovnih zanimanja učenici misle da se ne isplati školovati tri kada se mogu prekvalificirati u jednoj godini. Ali profesionalci se nimalo ne slažu.
"Ti moraš imati školu da bi radio ovdje. Moraš poznavati kategorije mesa. Vi morate znati koji je to komad, je li to šol, je li frikando, ruža, orah i tak dalje", rekao je Josip Babok, mesar.
Ako nisu školovani, pati kvaliteta usluge. Pa kako onda nagovoriti učenike da upišu zanimanja koja su i tražena i plaćena?
"Pronalazi se model kako motivirati učenike kroz stipendije, kroz javne određene kampanje, privući da se upiše i onaj manji broj učenika kako bi u stvari zadovoljili potrebe koje jesu", poručila je Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje
Jer u zemlji okrenutoj turizmu - bez školovanih konobara nema budućnosti.
