Danas je u Hrvatskoj još jedna žena životom platila činjenicu da je žena. Ta vijest mi se, kroz šumu ostalih, pojavila jutros na ekranu računala. Vijest kažem, svjesna da u Hrvatskoj ubojstva žena odavno više nisu vijest. Možda bi sva ubojstva i stradanja žena od strane njihovih bivših i sadašnjih partnera trebala ići u rubriku "Lifestyle". To bi, nekako, bilo daleko poštenije i bliže realnosti. Naime, kod nas nasilje jest način života. Pogledajte samo komentare ispod članaka o nasilju nad ženama. Pola ih se naslađuje, kao nedavno nakon što je u Lici muškarac, registrirani nasilnik, nožem izbo suprugu i mladića kojeg je zatekao s njom.
Muškarac koji je jutros ubio ženu imao je zabranu prilaska. Skoro svaki je imao zabranu prilaska.
U Hrvatskoj zabrana prilaska dođe kao uvertira u zločin. Zabrana prilaska je neučinkovita i sad već i smiješna. Zvuči kao sprdnja sa žrtvama i potencijalnim žrtvama. Zvuči kao izazov, kao poziv bolesnim umovima da dokažu kako im nitko ne može zabraniti da premlate ili ubiju ženu. Ni država, ni Bog. Tko može hrvatskoj muškarčini zabraniti da priđe bilo kome, a pogotovo vlastitoj bivšoj ili sadašnjoj ženi? I budućoj, također.
Da se vratim na komentare ispod ovakvih vijesti – to je kaljuža i to svatko normalan zna. Ali nešto prokleto u čovjeku nas ponekad natjera da pogledamo reakcije. Ne znam za druge, ali za sebe mogu reći da se, izgleda, svaki put nadam da ću vidjeti promjenu. Masovnu osudu zlostavljača i ubojica. Sućut ubijenoj ili premlaćenoj i njenoj djeci i obitelji. Bože, odakle mi u ovim godinama tolika količina naivnosti? Ne samo da se kroz komentare nasilje nad ženama ne osuđuje, nego se čestita nasilniku. Čestitke dokazanim psihopatima od strane (još) nerealiziranih psihopata. Od srca, srcu. Od noža, nožu. Od šake, šaci.
Kako se ono kaže? Jedna smrt je tragedija, stotine smrti su statistika. Nasilje nad ženama u Hrvatskoj se ne smanjuje. Ono se konstantno povećava zato što nikoga nije briga. Nikoga od onih koji bi zakonski trebali djelovati i utjecati na smanjenje stravičnih brojki. Šokantnih brojki. Ali ne, njih nije briga.
Jutros je u Novskoj još jedan muškarac nožem ubio još jednu ženu. Jutros je sve u meni stalo. U svijetu oko mene, neće stati ništa. Pogotovo neće stati zlostavljanje, zastrašivanje, ucjenjivanje i ubijanje žena. U nekom trenutku ova vijest je bila prva, u roku od nepuna dva sata ona je već "skliznula" na manje vidljivo mjesto na portalu. Samo rijetki portali će smatrati za shodno da ovo ubojstvo ostane tema cijeli dan. Jer, treba osloboditi mjesto za ratove, inflaciju i plin. A uostalom, treba osloboditi i mjesto za sljedeću, za neku ženu koju će već sutra netko (čitaj muž, bivši muž ili dečko) fizički napasti, ozlijediti i/ili ubiti. Ona koja je ubijena danas, za samo par sati postat će doslovno i metaforički nevidljiva. Za to, naravno, nisu krivi portali. Njihov posao i jest da nas zasipaju svim mogućim vijestima. Za kroničnu, sramotnu nevidljivost zlostavljanih i ubijenih žena u ovoj zemlji kriva je isključivo ova država i njezini zakoni. I ministrice i ministri. I gotovo svi političari. Oni koji kažu "tako vam je to u braku" ili oni koji izjave "gdje bismo došli kada bismo zatvarali svakog obiteljskog nasilnika?"
Kriva je i crkva i učenje žena da su "drugotne" i privikavanje na "šuti i trpi". Krivi su oni roditelji koji tome ne pružaju otpor nego svesrdno sudjeluju u hrvatskom femicidu. I krive su, naposljetku, one neke druge žene koje misle da će se ulagivanjem nasilnicima bolje provesti. One nesretnice koje misle da feminizam znači da je to ono kad žena pusti brkove, mlati i zapušta djecu i vara muža. Inače, varanje se kod žena kažnjava ubojstvom, a kod muškaraca nagrađuje oprostom. Te neke žene, nemaju one pojma ni tko ni zašto se borio i izborio ili se pokušao izboriti za njihovo pravo da budu žene bez smrtnih posljedica, da glasaju ili da imaju iste prihode kao i njihove muške kolege na istim radnim mjestima. One misle da ako se žena bori za ženska prava, onda ona nije žena, bogamu. One, u stvari, misle da je feministkinja žena koja iz čista mira ne voli da je se tuče i koja odbija surađivati i pruža otpor kad je se treba ubiti i kazniti.
Feministkinja je žena koja muškim nasilnicima otežava život. One, te neke druge žene, koje naravno nisu božemiprosti feministkinje niti će to ikada biti a pogotovo to neće biti njihove kćeri, prije će ih vlastitim rukama zatući nego da postanu feministkinje, dakle, one misle da su žensko dostojanstvo i prava žena u stvari samo čudnovate, sumnjive, stranjske riječi iza kojih se krije poziv na pobunu protiv pravoga hrvatskog muškarca (pravi je muškarac, po shvaćanju nekih žena i većine komentatora ispod vijesti o ubojstvima žena onaj muškarac koji vrijeđa, tuče i/ili na kraju i ubije svoju sadašnju ili bivšu partnericu), protiv crkve i države a možda čak i protiv psihičkog i fizičkog zlostavljanja žena i djece. Protiv svega što nam je sveto, ukratko.
Mogla bih ispisati još desetak stranica na ovu temu. Navesti sve slučajeve gdje su žene bile žrtve i gdje je država propustila napraviti što je trebala. Gdje ženu nije nitko zaista zaštitio. Mogla bih i na stotine stranica ispisati. A, u biti, dovoljna je samo ona jedna rečenica s početka ovog teksta:
"Danas je u Hrvatskoj još jedna žena životom platila činjenicu da je žena."
Ne uzdam se da će značenje ove rečenice doći do mozga onima kojima bi do mozga službeno trebala doći. Uostalom, čak i da dođe, nije da će ih posebno potresti.
Ali ulažem neke nade u roditelje svih djevojčica i dječaka koji će ovu rečenicu pročitati.
Da, i dječaka i djevojčica, jer od ovakvog "lifestylea" ih treba na vrijeme odučiti.
Odučiti i zaštititi, i jedne i druge.
