Nikolin životni put za jednog mladog čovjeka uistinu je prebogat.
"Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1.500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju", počeo je priču za Glas Slavonije Nikola.
Duga potraga za idealnom lokacijom
No ono najzanimljivije tek dolazi. Nikola je u vrijeme svog posla živio u hotelima sa sedam zvjezdica, prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi. No, to nije ono što je njegovo srce htjelo. Želio je duševni i životni mir. Sve to ostavio je iza sebe, vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini poklonio je prijatelju za rođendan i krenuo pronaći svoje mjesto pod suncem. Osam godina tražio je idealnu lokaciju po cijelom svijetu i našao mali Kokočak blizu Orahovice.
Tražio je mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi.
"Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi ", nastavlja Nikola koji živi u dva kvadrata male nastambe od slame i blata, čiji su zidovi bale od sijena, a krov od letava. Unutra ima jednu bačvu u koju naloži vatru, spava na balama sijena na kojima su podmetači za stolice. Ono što je najintrigantnije, Nikola jede samo jednom tjedno, ali redovito održava higijenu.
Živjeti samoodrživo
Kupa se u potoku, a sada preko zime iz sela je dobio i kadu pa ispod nje vani naloži, ulije vodu i kupa su u toplijoj vodi.
"Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek", priča osebujni Nikola koji je već jednom živio u sličnim uvjetima.
