Thomas Dahm, 55-godišnji Nijemac iz okolice Frankfurta danas je živ zahvaljujući Petru Bijeliću.
"Pozdrav, Petre, tako se veselim što ćemo se nakon dvije godine napokon upoznati. Moja supruga Heidi (56), sin Patrik (34), kći Bianka (32) i ja tako smo sretni zbog mog drugog života, koji bez tvoje pomoći ne bi bio moguć. Također, moju unuku kojoj je sada devet mjeseci, nikad ne bih upoznao da nije bilo tebe", poruka je koja je stigla na adresu Petra iz Kraljevačkih Novaka kraj Sesveta.
Petar je o tom trenutku sanjao dvije godine otkad je saznao kako je njegove matične stanice primio muškarac srednjih godina koji je, zbog leukemije, morao ići na kemoterapiju.
"Kad sam dobio Thomasov mail, sve mi je bilo nestvarno. Dogovorili smo susret u travnju", priča Petar.
Petar, otac petero djece se prije devet godina upisao u Registar dobrovoljnih davatelja matičnih stanica. U studenom 2014. godine dobio je poziv od pročelnice Registra dr. Mirte Mikulić koja ga je obavijestila da njegove matične stanice odgovaraju bolesnicima iz Nizozemske i Njemačke, piše 24sata.
"Rekla je da bih trebao doći na Rebro kako bismo utvrdili s kime se točno podudaraju te me pitala bih li bio voljan to napraviti. Bez razmišljanja sam pristao. Redoviti sam darivatelj krvi, čak i na separatoru, pa kako ne bih čovjeku spasio život", prisjeća se.
A dokaz kako je ovo bilo tiho dobro djelo samo
usmjereno boljitku druge osobe,
dokazuje i činjenica kako nitko za to nije znao osim Petrove
obitelji.
"Nikoga u tvrtki time nisam želio opterećivati. Ustajao sam u
2.30 sati, poljubio svako dijete u krevetu, odradio svoj
posao i jurio na Rebro raditi pretrage. I tog 24. veljače
priključili su me u devet sati ujutro na aparat za
leukaferezu. Pet sati nisam se smio ni
pomaknuti jer se postupak ne smije prekidati", prepričava Petar.
Cijelo je vrijeme
bio pod nadzorom tri medicinske sestre. Postupak izdvajanja
matičnih stanica trajao je do 14 sati, a nakon sat i pol, Petar
je saznao da je dovoljno prikupljeno.
"Doktorica mi je rekla da će u 17 sati matične stanice krenuti za Njemačku i da će ih bolesnik primiti već sljedećeg dana u 8 sati. Protokol nalaže da se dvije godine ne smije znati tko ih je dobio. Nakon nekoliko tjedana sam zamolio liječnicu da mi kaže je li sve dobro prošlo. I jako me usrećila vijest da je čovjek spašen. Od tada čekam trenutak da stupimo u kontakt i napokon se upoznamo", priznaje.
Ta želja je u dvije godine postajala samo jača.
"Prije mjesec dana dobio sam dopis iz njemačkog registra u kojem su me tražili da popunim formulare. Proslijedio sam ih u Registar na Rebru. Kroz nekoliko dana nazvala me žena iz Registra i pitala želim li da mi proslijedi e-mail muškarca koji je primio moje matične stanice. Kad sam otvorio i pročitao tekst, ostao sam bez riječi. I od tada sam s Thomasom u kontaktu", otkrio je Petar za 24sata.
Sve se češće dopisuju i dijele obiteljske fotografije, a Petar jedva čeka proljeće kad će se upoznati.
