Sramotu koja prati bešćutno ubojstvo obitelji Zec, a pogotovo 12-godišnje Aleksandre Zec danas je s hrvatskog obraza prvi put pokušao oprati gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Trideset godina nakon tog zločina on je prvi gradonačelnik i hrvatski dužnosnik, Hrvat koji je došao na komemoraciju kod doma Adolfovac na Sljemenu koju već godinama organiziraju Antifašistička liga Hrvatske i Srpsko narodno vijeće.
Ondje su u noći 7. prosinca likvidirane majka Marija i kćer Aleksandra Zec nakon što je prethodno na kućnom pragu u Zagrebu pred njihovim očima ubijen otac Mihajlo Zec. O zločinu se zna gotovo sve i tko ga je počinio i tko ga je zataškavao i kako je hrvatska država na njega reagirala.
Zločinačka petorka koja je maloj Aleksandri pucala u glavu nakon što su prije toga pred njom ubili i majku bili su Munib Suljić koji je bio neposredni izvršitelj likvidacije, te Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, svi pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a kasnije poznate kao Merčepovci koji su u istoj uniformi nastavili s isto tako nekažnjenim zvjerstvima u Pakračkoj Poljani.
Ubojice su privedene, ali su zbog tobožnje proceduralne greške u istrazi pušteni na što se tadašnji državni odvjetnik nije žalio. Jedan od ubojica, Siniša Rimac nakon zločina je postao tjelohranitelj ministra obrane Gojka Šuška, a zločin i zločinci su zbog svega što se događalo nakon zločina postali simbol onog prljavog, ružnog, mračnog, razbojničkog i zločinačkog dijela hrvatske povijesti koji je uživao blagodati neformalnog, ali zapravo stvarnog institucionalnog pomilovanja.
Tomislav Tomašević dakle danas je prvi put pokušao oprati tu sramotu s hrvatskog institucionalnog obraza.
No pokušaj gradonačelnika Zagreba da s hrvatskog obraza opere 30 godina sramote je uzaludan ako na taj isti hrvatski obraz odmah pljune predsjednik Republike Zoran Milanović.
Praveći se da je lud, gluh i slijep na činjenice koje ukazuju da ovdje nije problem u zločinu samom - za koji je obitelji žrtava u njegovom premijerskom mandatu dobila i pravičnu odštetu - nego u institucionalnom i političkom zataškavanju ubojica 12 - godišnjeg djeteta koje su s rafalom od 6 metaka u glavu ubili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a usred Zagreba, predsjednik je po dobrom starom hrvatsko - srpskom običaju i ovaj zločin relativizirao ratnim zločinima druge strane.
Po načelu - dobri smo mi zločinci kakvih još sve ima. A odmah potom je i taj zločin nad nevinim djetetom iskoristio da se obračuna sa svojim bivšim političkim ljubavnikom Miloradom Pupovcem.
