"Nelikvidnost trenutno nije problem. Veći je problem nedovoljno investicija", kazao je Ivica Todorić u četvrtak.
Čovjek čiji dobavljači čuče na vjetrometini začaranog kruga neplaćanja kazao je ovo bez straha da će mu pred kapiju Kulmerovih dvora doći bijesna rulja. Istih onih Kulmerovih dvora koje je legalizirao bez puno vike krajem prošle godine, bez ikakve hotelske ili jogurt revolucije.
Pokriven na svim frontovima
On razloga za strah nema. Živi u državi u kojoj je policija spremna potrpati 150 ljudi u marice onog trena kad se kapital osjeti ugroženim. Živi u državi koja mu neće sjesti na račun ako ne plati porez. Ima dobavljače koji se ne usude zucnuti o tome koliko im je dužan. Ima premijerku koja nikako da se informira o kontekstu njegove izjave srpskim medijima gdje odbija investitore od Hrvatske koju je kupio ispod cijene i koja će intervenirati u svoj raspored ne bi li stigla na fotografiranje s njim u Vukovaru. Ima poticaje.
Ima vlasti u Zagrebu koje će mu izdati lokacijsku dozvolu i inspekcije koje ga nikad nisu upitale zašto nema nikoga na recepciji Kulmerovih dvora. Nitko ga neće pitati kako je došao do zemljišta na križanju Heinzelove i Vukovarske ili gdje je nestalo žito. Ima medije koje će vozati helikopterom iznad svojih imanja pa će ovi zaneseno izvještavati kako ga nervira što još netko osim njega ima zemlju u Baranji i kako ljubi bikove među rogove. Ima nakladnike, odnosno Tisak i sve što on tiska. Ima Hrvatsku i ponosni je sponzor njenih reprezentacija. Doduše i srpskih.
Hrvatska, to sam ja
Ovom čovjeku je dozvoljeno gotovo sve, on je multinacionalni multitalentirani multimilijarder i u ovom kapitalističkom svijetu - gdje je postavljeno sve na način da onaj tko ima više lakše dolazi do viška - on je u pravu kada kaže da nelikvidnost trenutno nije problem. Ali bi bilo pristojno da govori u svoje ime. Ili makar da spomene da uz njega postoji još svega pet do deset tvrtki koje neplaćanje ne brine.
Da nelikvidnost trenutno ne brine Agrokor kao druge jasno je i zato što ne može baš svatko u državi podignuti devet milijardi kuna kredita i pritom za jamce 'izručiti' tvrtke koje je privatizirao po iznimno povoljnim uvjetima. Devet milijardi vjerojatno ne može dignuti nitko osim njega i to upravo zbog nelikvidnosti koja Todorića ne brine.
Ovdje nije na odmet spomenuti da se ovaj vanserijski sposoban Hrvat toliko razumije u dizanje kredita da je u stanju podignuti kredit koji čak ni sam nije u stanju podignuti! Zvuči kontradiktorno, ali nije, ako se sjetimo pozajmice od Hypo banke koju je dobio za ranije spomenuti hotel bez recepcije i nosača kufera, iako je vrijednost kredita bila dva puta veća od vrijednosti velebne nekretnine.
Kad Todorić uvozi, to je simpatično
Njegova je briga nedovoljan broj investicija. Čuj, nedovoljan broj investicija! Zašto je to problem ako u prosjeku svaka dva tjedna čitamo o Todorićevoj šopingmaniji po Balkanu, samo on to zna. Preuzima firmu za firmom, njivu za njivom, kupuje kina, skladišta, otvara benzinske, hoće još, još, još...
Razmeće se kao Hrvatska u Sanaderovom mandatu ili, na primjer, adriatica.net u doba visoke napetosti financijskog balona. Kao Pacman nastavlja i dan danas konzumirati sve pred sobom, bez trunke straha da će mu Agrokor puknuti kao što se 'prekombinovanom' medijskom tajkunu Ninoslavu Paviću rasprsnula adriatica.net kada su se u prikupljanje njenih gelera uključile i državne firme.
Ne mora se bojati jer je darežljivi poslo-davac, a ne pohlepni kapitalist i to mu daje auru zbog koje ga država gleda kao boga. Pomagat će mu do zadnje kapi krvi pored sve govorancije koliko nam privredu ubija razlika između uvoza i izvoza. Istovremeno će nas Todorić pozivati da kupujemo hrvatsko, iako je većina K plus proizvoda od Hrvatske prvo vidjela carinika i graničnog policajca nakon dugog, mučnog treskanja u prikolici napunjenoj u Ukrajini, Tajlandu, Makedoniji ili na nekoj drugoj svjetskoj destinaciji.
