Hrvati nas ne žele za susjede, ne žele nam dati posao, žale se stanovnici 12 romskih naselja. Romi nas ucjenjuju, pljačkaju i napadaju usred bijela dana, kažu Hrvati za eMeđimurje.
"Nisam do kraja zadovoljan. Treba još riješiti sanaciju smetišta, urediti dječje igralište, izgraditi društveni dom i dječji vrtić"... – govori Adam Oršoš (48), koji se ovih dana oprašta od četverogodišnjeg mandata predsjednika Mjesnog odbora Piškorovca u Međimurju. Sumira učinjeno, ne srami se rezultata, a da se moglo više, moglo se. “Olakotna okolnost” mu je što je bio prvi čovjek jednog od najozloglašenijih naselja u Hrvatskoj, naselja u koje se ponekad i interventna policija noću boji ući bez pune opreme.
Uložen novac, nastala geta
"Gledajte, to dvojica ili trojica rade probleme, a onda smo svi krivi. Ja te dečke koji su delinkventi poznam imenom i prezimenom. Uvijek su to isti. Najbolje to zna naša policija koja dolazi i ima popis koje je dijete što napravilo. Ali zakon je zakon. To su djeca od 14 do 17 godina. Svakodnevno s njima razgovaram, a i policiji sam rekao da bi za maloljetno dijete trebao odgovarati roditelj. Kad bi se roditelja kaznilo, on više ne bi pustio dijete izvan naselja da krade. Svaki bi roditelj trebao znati gdje su mu djeca. No, kriminala ima svuda, pa i među većinskim stanovništvom", kaže Adam i vodi nas u šetnju naseljem u kojem, prema njegovim procjenama, živi oko tisuću stanovnika.
‘Ciganska noć’, nekad jedini kafić i etnomuzej romske kulture, zarastao je u korov jer se vlasnik odselio iz naselja
"U posljednje dvije godine dosta se njih zaposlilo, 50 ih sigurno
radi, netko na zelenim površinama, netko u tvornicama. U školu
sva djeca idu redovito. Tristo ih sigurno ide i tu nema problema
kao prije kad su imali neopravdane. Veći nam je problem odvoz
otpada. Evo, imamo jednu kantu od 120 litara koju svaki drugi
četvrtak komunalci dolaze prazniti, a to nije dosta. Kanta se
brzo napuni, a onda mještani smeće odlažu na ulazu u
naselje. Izbit će zaraza", srdi se Adam, kojem je dosta
politike pa se na izborima za vijeće Mjesnog odbora prošlog
mjeseca nije ni kandidirao. Mještanima
je predstavljena samo jedna lista, ona HDZ-ova, koju je
predvodio Ivan Kalanjoš.
VEZANE VIJESTI
Glavna ulica u selu puna je djece i mladih između 20 i 30 godina.
Podne je, prži sunce i nema drveta ispod kojeg netko ne hladi
glavu. Nasred ulice u korovu propada “Ciganska noć”, nekad glavno
okupljalište mještana i etnomuzej s alatom što su ga
koristili preci današnjih stanovnika Piškorovca. Romi su u
Međimurje u većem broju stigli u 19. stoljeću, s migracijskim
valovima emancipiranih Roma iz Rumunjske.
Nazivalo ih se koritarima jer su izrađivali drvena korita
za kućanstvo, žlice, vilice.
Kažu da su Romi Bajaši, govore ljimba d’ bjaš, jednim od rumunjskih dijalekata. Bilo ih je u Međimurju i prije, prvi se put spominju još 1688. godine kada je u Legradu, koji je tada administrativno pripadao Međimurju, a danas Koprivničko-križevačkoj županiji, kršteno dijete “ciganskog” vojvode Ivana. Koritari, kalderaši i lovari glavne su skupine Roma, predaka današnjih pripadnika te nacionalne manjine kojih u Međimurju živi oko 10.000, a u cijeloj Hrvatskoj oko 30.000 iako neki znanstvenici smatraju da ih ima i do 50.000. Službeni podatak s posljednjeg popisa stanovništva je 16.975. U Međimurju većina Roma živi u 12 izdvojenih naselja, a tu tzv. prostornu segregaciju, koja je prisutna od samih početaka naseljavanja Roma i održala se do današnjih dana, neki vide najvećom preprekom integraciji u društvo.
U romska naselja utrošeni su deseci milijuna kuna za asfalt, struju i vodu, pa su nastala svojevrsna geta iz kojih se teško pronalazi put. Malo je romskih obitelji koje su uštedjele dovoljno novca za kupnju kuće u selu u kojem žive Hrvati. Osim toga, javna je tajna da Rome u okolnim selima većinsko stanovništvo ne želi za susjede.
"Ma boje se ljudi i ja ih razumijem. Zbog ovih nekoliko
kriminalaca koji rade probleme i nas je sram. Dođem u trgovinu u
susjednom selu koju su dan prije pokrali i napravili sranje i
osjećam se kao da sam je ja opljačkao. Bio sam vijećnik u
županiji i sjećam se kad je jedan ministar policije iz Zagreba
rekao da se maloljetnici ne mogu zatvoriti dok ne naprave barem
30 kaznenih djela. Ako imate tri ili četiri takva u naselju, to
je 120 kaznenih djela! Policija, istina, radi svoj posao, zatekne
ga i primi, ali sud ga pusti na slobodu. Drugi dan već zaboravi
što je napravio i opet radi probleme. Po mojem, da sud zatvori
sve kriminalce u Međimurju, a njih nema puno, ne bi imali
posla.
Kad bi svi kriminalci bili zatvoreni, što bi suci
radili", retorički pita Mladen Ignac (38), otac petero
djece.
Na nadlaktici mu istetoviran lik Isusa s krunom od trnja na glavi, a na drugoj mu ruci piše Karolina. Odmah na početku razgovora ponosno naglašava da nije socijalno ugrožen.
"Nisam to već četiri godine, otkad imam kombi zbog kojeg sam i izgubio pravo na socijalnu pomoć. Otkad je došlo na vlast to da svatko tko ima vozilo nema pravo na pomoć, živimo od skupljanja starog željeza. Imam kombi koji košta 2000 eura i donekle je sređen, tako da ne smeta u prometu. Prometna policija, kad zaustavlja, traži sve i svašta pa onda ostanem bez registracijskih pločica i opet sam na nuli jer moram platiti kaznu", govori.
Nije završio osnovnu školu, pa su mu, zna i sam, sužene mogućnosti za zapošljavanje.
"Išao sam tu u Palovec u jednu tvrtku za varioca. Nazvao
sam i preko telefona su mi rekli: “Dođite.” Otišao sam, no kad su
vidjeli da sam Rom, rekli su da će se javiti.
Nisu. Ali, sad se situacija polako mijenja. Firme su ispražnjene,
napustili su ih ljudi i otišli u inozemstvo, i sad su odjednom
Romi dobri. Sad zapošljavaju i bez škole. Država je platila
masne pare iz Europske unije za večernju školu, a nije bilo
koristi. Možda su trojica ili četvorica završila večernju osnovnu
školu. Bačen novac", kima glavom. Poznaje, dodaje,
mještane koji su promijenili prezime iz Oršuš i Oršoš u Kolar,
Lajtman, Bedić i Grgić ne bi li si time povećali šanse za posao.
Nije im uspjelo. Obilaze sela i traže sekundarne sirovine.
Ipak, iz godine u godinu u Međimurju raste broj romske djece koja završavaju osnovnu školu, a srednju je prošle školske godine uspješno završilo 248 djece, ponavljača je bilo 20, a 47 ih je jednostavno prekinulo školovanje. Na žalost, do kraja srednje škole dođe ih premalo. Kao glavne razloge mladi u istraživanjima navode slabo poznavanje hrvatskog jezika, nedovoljnu podršku roditelja, od kojih su mnogi nepismeni, te nerazvijene radne navike.
Zato je jedna od ključnih mjera koju predlaže Međimurska županija što ranije slanje djece u predškolu, već s tri godine, a ne godinu dana prije polaska u prvi razred. Dražen Oršuš (20) jedan je od rijetkih Piškorovčana srednjoškolaca. Učenik je drugog razreda Gospodarske škole Čakovec i uči za vozača motornih vozila.
Vaučere treba uvesti za one koji troše na alkohol, drogu i kocku, a djeca su im gola, bosa i gladna, kaže župan Posavec
"Zašto ostali ne idu u školu? Ne znam, valjda ih ne zanima. Zašto ja idem? Imam volju, i to je to. I roditelji me podržavaju", kaže Dražen, koji računa da će bez problema naći posao iako poznaje nekoliko starijih koji su se javili za vozače, no dobili su odbijenicu.
"Išli su pitati i rekli su im da ti novi šleperi nisu za njih",
kaže. Siguran je da će se za godinu dana situacija promijeniti
jer školovani vozači kamiona, a on će to postati,
vrlo su traženi. Prema istraživanju Centra za mirovne
studije, svega sedam posto Roma u Hrvatskoj ima stalan posao, a
oko devet posto povremeni. Stjepan Oršoš (30), otac četvero
djece, radi na određeno u jednoj tvrtki u Čakovcu i
zadovoljan je.
"Nije im važno jesam li Rom, treba im samo dobar radnik", govori. Piškorovec se sastoji od kuća svih mogućih gabarita i vrsta građevnog materijala. Ima zidanih, drvenih, limenih, prizemnica, katnica...
"U ovoj županiji nije dobro kad nemaš kuću, a nije dobro ni kad imaš. Kad nemaš, prijete da će nam oduzeti djecu jer ih zanemarujemo, a kad imaš sređenu, zidanu kuću dođe socijalna radnica i kaže: “Pa vi imate ljepše nego ja, odakle vam toliko para?” A čujte sad ovu čudnu politiku.
"Kad su djeca kod roditelja doma, za njih od države dobiju 400
kuna dječjeg doplatka i još oko 300 kuna od socijalne službe, a
kad siromašnima oduzmu djecu, daju ih udomiteljima koji od države
dobivaju 4000 kuna mjesečno!? Pa kako to može biti? Zašto odmah
ne daju 4000 kuna roditeljima koji bi onda djeci mogli pružiti
sve što im treba", ljuti se Mladen.
A što je, zanima nas, s vaučerima koje je Međimurska županija predložila umjesto isplate zajamčene minimalne novčane naknade?
"Vaučeri ne bi funkcionirali jer od socijalne naknade plaćamo režije i doktore. Djeca se uvijek razbole, dođe gripa, pa im treba sirup za kašalj koji košta 50 kuna. Kad počne škola, troškovi su veliki, nešto je besplatno, ali puno toga nije. Moraš kupiti majice, tenisice, cipele, gaće i hlače, a imaju neki petero, sedmero ili desetero djece", napominje.
"Troše neki socijalnu pomoć na alkohol, igre na sreću i drogu, ima i toga, ali to su pojedinci. Pogledajte tamo preko ceste, ta obitelj prima minimalnu naknadu i kako bi sagradila takvu lijepu kuću da pomoć troši na poroke?! Pojedinci nenamjenski troše, ali u svakom naselju možda po tri, četiri osobe", dodaje Adam. Iz Piškorovca odlazimo uz komentar da trebamo pitati političare zašto ne pomažu, piše eMeđimurje.
