Nasred mora između Rijeke i Krka danima stoji tanker. Odnosno tu pluta gotovo 58 000 tona nafte koja čeka dozvolu da se iskrca. Zove se ARC1 i plovi pod panamskom zastavom. A što čeka?
Američka organizacija UANI – ujedinjeni protiv nuklearnog Irana, koja nadzire transport nafte iz Irana, obavijestila je Luku Rijeka, Capris I JANAF da taj tanker prevozi iransku naftu. Kontaktirali smo ih.
Kako su nam objasnili njihov je odjel za praćenje tankera koji se koristi satelitima uočio ono što se zove SHIP TO SHIP transfer, dakle doslovno pretakanje nafte u vodama istočno od Singapura 2. travnja s plovila VIGOR koji je naftu vozio direktno s otoka Kharg u Iranu. Što bi značilo nafta možda nije prvotno bila iranska, ali je prema njihovim informacijama postala.
Tu je naftu naručila tvrtka Delta Oil international Ivana Čermaka, a oni nam pak kažu da u ovom trenutku pokušavaju uz pomoć odvjetnika dokazati da nije tako. Tvrde da ne transportiraju naftu pod sankcijama niti jedne zemlje, a iranska je pod američkim.
"Ukoliko se pokaže da je roba onakve kvalitete i porijekla koja je definirana ugovorom, bit će skladištena, a ukoliko nije, iskrcaja neće biti I brod će nastaviti svoju plovidbu prema instrukcijama vlasnika robe, a to nije tvrtka Delta Oil International!", odgovorili su iz Delta oil-a.
Luka Rijeka nam javlja da brod nije dobio odobrenje za kontakt s obalom. JANAF tvrdi da nema najavu dolaska broda, a ministarstva gospodarstva i mora prebacuju loptice jedni drugima.
"Ne znam vam ja ništa oko toga, ali dozvole ima, sigurnosno ne može tu bit ništa ali vidjet ćemo dalje oko toga", rekao je ministar Oleg Butković.
Nafti je teško dokazati porijeklo I upravo tu leži zamka. Miješa li se nekoliko vrsta nafte tako da nalikuje originalnoj, bilo to zbog kvalitete, cijene ili izvora - često se ne može dokazati. A taj je sport kaže naftni stručnjak star koliko I pomorstvo samo.
"Možemo očekivati i porast takvih slučajeva jer će se sigurno početi i ruska nafta tako voziti. Postoje američke sankcije protiv Irana, Venecuele, postoji sve manje čiste nafte koja se može tako izvoziti", objasnio je energetski stručnjak Davor Štern.
Ipak, ovo nije trebalo tako završiti. Da je JANAF sklopio kakav ugovor o skladištenju ove nafte morao je provjeriti porijeklo sirovine, službeno – povijest robe.
"To je jako skupo. Svaki takav tanker dnevno košta 10ke hiljada dolara. Iako mogu zaraditi nekoliko 10aka milijuna pa se tako možda nekome to I isplati napraviti", kaže Štern.
Sve ukazuje na to da će se promet tankerima prema mediteranskim lukama povećati, pa kako god se razriješi ovaj misterij Riječani će se na slične brodove očito morat naviknuti.
