Postavljajući ovu tezu na obje strane na hrvatskoj se s njom složio europarlamentarac Jozo Radoš. "Brojni političari često uopće ne žele te stvari riješiti“, kaže on i dodaje: "a njihov razlog je to što bi se u protivnom počelo govoriti o delikatnim ekonomskim temama. Oni se drže kao da su međuetničke podjele njihov ekskluzivni feud od kojeg ne smiju odustati. Zatim se stranke forsirano dijele na domoljubne i recimo antifašističke, što stvara dodatni jaz u samom hrvatskom društvu, ne znam za ono u Srbiji. No, u stvari bi jedni i drugi i treći trebali biti oboje od toga.“
Radoš smatra da odgovornost između država nije sasvim jednako zastupljena, iako po njemu to u konačnici nije najvažnije: "U posljednjim godinama Srbija se intenzivnije bavi poticanjem tih nemira. Istina, u Hrvatskoj se relativizira ustaštvo, kao da nema patriotizma bez toga zla. No činjenica je da je danas u Srbiji baš državno vodstvo sklono ekstremu, ili je to bilo još donedavno, a u Hrvatskoj radikalna desničarska stajališta u novije doba više podržavaju marginalne grupe." Sadašnja situacija, kaže Radoš, podsjeća na slijepu ulicu. Hrvatska bi se trebala postaviti jasno kad je u pitanju NDH, ali i utjecati na to da Srbija bude bolja.
'Sad žele rehabilitirati Nedića i kažu da je to demokracija'
Beogradski novinar Miloš Vasić smatra kako su se današnje političe elite baš formirale na zajedničkom interesu da prepirkama na etničkim relacijama marginaliziraju ekonomska i socijalna pitanja. "Oni znaju da će na vlasti ostati sve dok pouzdano funkcioniraju njihove spojene posude nacionalizama, po cijenu nove krvi“, uvjeren je Vasić ističući primjer rehabilitacije četnika Draže Mihailovića. To su, kaže, u Srbiji nazivali demokracijom dok Stepinca zamjeraju Hrvatskoj.
"Evo, sad žele rehabilitirati i Milana Nedića, valjda je i to demokracija, pa sve može. A po meni je on počinio čak i veće zlo nego Mihailović, on je dakle naša veća nacionalna povijesna sramota, možda najveća.“ Vasić takve tendencije naziva "podgrijavanjem etničke pornografije" koja predstavlja najbolji način za skretanje javne pažnje s realnog života. Vasić stoga podsjeća na staru židovsku poslovicu – kad se barjak razvije, sva je pamet u trubi. "Vode nas pileći mozgovi, ali oni barem znaju u tome da nađu svoju materijalnu korist. Bojim se da će tako i ostati, dok narod ne dobije ili sam organizira neku zdravorazumsku, pristojnu političku snagu koja će na dnevni red staviti neke univerzalne društvene vrijednosti“, zaključuje Miloš Vasić.
Nebojša Blanuša s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ističe kako se političari s obje strane trebaju suočiti s prošlošću, a ne kao do sada biti kukavice i konformisti. U sadašnjem, kako kaže, klanjanju naciji nemoguće je učiti o prošlosti i iz nje.
