U zagrebačkom Zooološkom vrtu zavladala je tuga zbog smrt morske lavice i njezinog mladunčeta. U Vrtu je 28. lipnja na svijet došlo žensko mladunče morskog lava. Bez majke je ostalo 10. srpnja. Smrt Edith, osamnaestogodišnje morske lavice rođene u Amsterdamu, bio je šok za djelatnike Zoološkog vrta, ali prostora za tugovanje nisu imali.
Organizirana dežurstva
''Morali smo zasukati rukave i uložiti nadljudske napore kako bismo pokušali othraniti mladunče. Naime, mladunče staro manje od dva tjedna tražilo je 24-satnu skrb'', rekao je Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba.
''Napravili smo plan othrane i organizirali dežurstva kako bi netko cijelo vrijeme bio uz mladunče. Kolege veterinari, zoolozi i timaritelji tu su odradili lavovski posao. Dane i noći provodili su uz mladunče morskog lava.
U međuvremenu je tijelo morske lavice Edith poslano na razudbu. U želucu morske lavice patolog je pronašao strani predmet – gumenu zmiju. Na želučanoj sluznici uočene su promjene, sluznica je bila prožeta točkastim krvarenjima, erozijama i ulkusima. Druge makroskopski vidljive morfološke promjene nisu uočene. U tijeku su dodatne pretrage među kojima su bakteriologija i patohistologija. Tek će se dobivanjem njihovih nalaza moći utvrditi točan uzrok smrti.
''Ovog trena ne želimo spekulirati je li gumena zmija glavni krivac za smrt morske lavice, ali pronađeni predmet iskoristit ćemo da posjetitelje upozorimo na ono što piše na našim nastambama, a to je da se ne penju na rubove nastambi te da djecu ne podižu na njihove ograde. Naime, time ugrožavaju sebe i životinje, a predmeti koji im mogu pritom ispasti, za naše životinje mogu biti fatalni'', izjavio je Skok.
Netko je stalno bio uz nju
Godine 2007. smjesom za othranu perajara uspješno su othranili jedno mladunče morskih lavova, no ovogodišnje, nažalost, to „mlijeko“ nije prihvaćalo. Kako bi zaustavili pad mladunčeta na težini, uz konstante pokušaje prihvaćanja bočice morali su pristupiti apliciranju hrane pomoću jednjačke sonde izravno u želudac.
''Takvo se hranjenje prakticiralo između četiri i šest puta na dan. Riječ je o metodi koja je uobičajena kod othrane perajara koji ne jedu samostalno'', objašnjava Skok.
Nakon spavanja mladunče su vodili na isplivavanje i druženje sa starijim bratom. Nakon toga na red je išlo hranjenje, pa ponovno spavanje. Dio nastambe prilagodili su othrani mladunčeta kako bi konstantno bilo u indirektnom kontaktu sa svojom obitelji. Važno je bilo da članove obitelji osjeća zvukom i njuhom te da se u manjem bazenu povremeno druži sa starijim bratom.
Sisavci na othrani su podložni navikavanju na čovjeka, tzv. imprintingu, no u ovakvim slučajevima to nije moguće izbjeći. Malena se osjećala sigurno u društvu čovjeka i zato je stalno netko bio uz nju, ali djelatnici su pazili i da zadrži kontakt sa svojom vrstom.
''Nakon smrti Edith cijela je obitelj morskih lavova tugovala. Edith je bila okosnica obitelji, pa su je nakon smrti tražili partner Zagi, kći Luce te sin koji još nema ime. Osjećajući da nema Edith smanjili su apetit. Morski lavovi su visokointeligentne životinje jako vezane uz svoju zajednicu, pa gubitak važne jedinke na njima ostavlja trag'', opisuje Skoko.
Zaokupljeni spašavanjem mladunčeta djelatnici Zoološkog vrta nisu imali prostora za oplakivanje Edith i utoliko im je smrt mladunčeta teže pala. Othrana mladunčeta u prvim tjednima njegova života izuzetno je izazovna i često nije uspješna, no iako su znali da statistika nije na njihovoj strani, dali su sve od sebe i fizički i psihički. Smrt mladunčeta 22. srpnja uistinu ih je sve teško pogodila.
''Puklo mi je srce! Iako smo svjesni da su jako male šanse za preživljavanje mladunaca koji se nađu u ovakvim nesretnim situacijama i u glavi si pokušavaš posložiti da se ne vežeš uz životinju, to jednostavno ne možeš. Rad sa životinjama za nas nije samo posao. To jednostavno živiš i uvijek ćeš dati sve od sebe'', kazala je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu grada Zagreba.
