Fotografija snimljena u noći i na njoj hrpa odbačenog papira, čini se da među njima ima žutih kuverti, tu su i plastični predmeti, vrećica i nešto što izgledao kao kost.
Dobili smo je od studenta Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji tvrdi: „To je ljudska bedrena kost, jedna od onih na kojima se uči anatomija. I to je otpad koji se svakodnevno izbacuje iz zgrade našeg fakulteta, redovito u tom otpadu zaluta ljudska kost“.
Ovu šokantnu tvrdnju iznio nam je student čiji je identitet poznat našoj redakciji.
Kaže, ovu je fotografiju snimio u nedjelju navečer, u društvu svojih kolega odšetao se do zgrade Anatomije i kliničke anatomije Medicinskog fakulteta na zagrebačkoj Šalati. Išao je s namjerom snimiti ono što, tvrdi, gleda neko duže vrijeme.
„Bilo nas je više u šetnji i svi smo znali koja je to kost. Takve se kosti koriste za učenje anatomije na fakultetu. Prave su, stvarnih ljudi i dobivaju se od donatora", tvrdi naš sugovornik. Na pitanje, čini li mu se da se radi o „starijoj“ ili „novijoj“ kosti, odgovara: „Ova nije bila toliko izraubana“.
Student kaže da je navodnu kost u otpadu kraj zgrade Anatomije snimio u nedjelju uvečer i da je bio u društvu drugih kolega
Iako se na fotografiji vidi jedna kost, za koju naš sugovornik tvrdi da je ljudska bedrena, te još jedna manja, kaže da je u toj šetnji na istom mjestu bilo 10-ak različitih kostiju. Sve ljudske.
'Bilo je i drugih kosti'
„Bilo je tu kralježaka, jedna nadlaktična kost, potom kosti rebra. Bilo je toga još“, govori nam.
U svojoj šokantnoj priči nastavlja da to nije bilo jedino što je odbačeno s otpadom koji nastaje u renovaciji zgrade i koji se prvo izbaci kraj zgrade, a potom odveze.
„Bilo je tu i preparata u formaldehidu, presjeka ljudskog mozga. To sam vidio u kontejneru gdje su odlagali građevinsku šutu“, tvrdi ovaj student.
Na pitanje, je li to vidio samo u nedjelju, on odgovara: „To kontinuirano traje već mjesec dana. Svaki tjedan najmanje nekoliko puta vidio sam otpad iz kojeg viri neka ljudska kost. Nisu to modeli od umjetnih materijala, nego prave ljudske kosti.“
Na pitanje je li siguran da je na slici koju nam je poslao ljudska kost, spontano se nasmijao: „Ja sam takve kosti držao, svaki student na njima uči. Ljudska je.“
Dodaje kako je sliku poslao jer je šokiran što nitko ne reagira.
Pitali smo, jesu li te stvari vidjeli i drugi studenti i zaposlenici, kaže: „Apsolutno, studenti se neprestano šale na taj račun. Siguran sam da su i profesori vidjeli, tu su i parkirališna mjesta, profesori nisu mogli ne vidjeti, svaki dan tu prolaze.“
Na dodatno pitanje, je li moguće da su građevinski radnici možda s iznošenjem građevinskog materijala usput pokupili i koju kost, a da to možda na fakultetu ne znaju, on odgovara: „Nismo došli valjda do te faze da građevinski radnik odlučuje što će iznijeti kao otpad. Ovo se zna.“
'Studenti ponijeli lubanje doma'
No ova priča još je i šokantnija jer ovaj student medicine tvrdi: „Pojedini kolege čak su ponijeli neke kosti sebi doma. Uzeli su najmanje dvije lubanje, jednu bedrenu kost i jednu kost nadlaktice. To je ono što sigurno znam i znam te studente, ali toga je više.“
Kaže, on je potpuno šokiran što nitko ne reagira i što je to unazad mjesec dana redovito viđao – da iz izbačenog građevinskog i drugog otpada, proviri i kost čovjeka.
„Zgrada se obnavlja nakon potresa i sve se iznosilo vani. Ovo je sramotno što se događa. Treba biti human i pokazati pijetet ljudima koji su donirali svoje kosti kako bi studenti na njima učili. Postoji program za doniranje tijela i svaki će student na početku predavanja anatomije odslušati nekoliko sati o tome kako se treba odnositi prema tim kostima, pokazati poštovanje prema pokojniku koji je donirao svoje tijelo da bi mi učili, dati im dostojanstvo. I onda ovo!“, uznemiren je naš sugovornik.
Pitali smo, misli li da se ovo zna na višoj razini fakulteta, on spremno odgovara: „Mislim da - da“.
Ponavlja, kada je snimio fotografiju, bio je u društvu više studenata te da se oni boje istupiti u javnost. On je osjetio potrebu da mora, a fotografiju je podijelio s više redakcije.
Mi smo u utorak u poslijepodnevnim satima prošetali oko zgrade fakulteta na zagrebačkoj Šalate kraj koje je navodno fotografija nastala. Riječ je o zgradi koja izgleda kao da je u visokoj fazi dovršenosti obnove,barem pročelja, kroz prozore je izgledalo kao da su prostorije počišćene i izrenovirane.
Zatekli smo nekoliko stranih građevinskih radnika oko zgrade oko koje su mjestimice tek hrpe građevinskog rastresitog otpada, bilo je nešto i novina, papira, vrećica.
Čini se kao da se sve pomalo raščišćava, da je posao pri kraju.
Sreli smo i nekoliko zaposlenika fakulteta. Predstavili smo se kao novinari i pitali ih je li istina da se uz otpad iz zgrade iznose kosti ljudi. Jedan od zaposlenika dva puta nam je dao kratki potvrdan odgovor. Na pitanje, traje li to dulje vrijeme, mjesec dana, također smo dobili potvrdan odgovor.
Pokucali smo i na vrata Anatomije te smo u njoj zatekli pročelnika prof. dr. sc. Zdravka Petanjeka.
Predstavili smo se kao novinari, ispričali se što dolazimo nenajavljeno i rekli razlog – htjeli smo provjeriti ima li oko zgrade otpada i možda u njima kosti. Ponovit ćemo, mi ih u svom kratkom obilasku u utorak poslijepodne nismo primijetili.
Spremno nas je dočekao i prihvatio razgovor no više puta upozorio da za se službeni odgovor trebamo obratiti dekanu, ali nije odbio odgovoriti na nekoliko pitanja. Pokazali smo mu fotografiju koju smo primili u redakciji. Odmah je potvrdio: „To je ljudska kost.“
Pitali smo kakva je to kost. „To je bedrena kost“, odgovorio je.
U obilasku nije bilo kostiju
Konstatirali smo da smo tu tvrdnju dobili i od studenta koji nam je fotografiju poslao, da je on rekao to isto.
Poveo nas je spremno oko zgrade i nije branio da zajedno pogledamo otpad.
Prof. Petanjek kratko nas je poveo oko zgrade Anatomije, zajedno smo pogledali otpad, nismo našli nikakve kosti
Nismo našli ništa, osim uobičajenog građevinskog otpada. Uveo nas je i u jednu od prostorija zgrade i pokazao vitrinu za koju je rekao da u njoj drže kosti. I kratko pojasnio da su prije oko mjesec dana sve kosti iz zgrade pokupili, svaku prostoriju i ormar temeljito pretresli te potom premjestili kosti zbog renovacije.
„Nalazili smo zaista svašta, neki se ormari nisu otvarali 40, 50, možda i 70 godina. Bilo je to i vrlo starih kostiju. Istina je da smo otkrivali zametnute kosti, među odavno zaboravljenim stvarima. Neki ormari i kutci nisu se pomaknuli desecima godina, dugo je to razdoblje. Sad smo sve počistili, izmjestili kosti, s velikom pažnjom premjestili. Nemoguće je da je nešto završilo na otpadu“, rekao nam je prof. dr. sc. Zdravko Petanjek.
Dodaje, u tom pospremanju oko 20 puta kosti su odnosili i na kremiranje.
Više puta ponudio nam je da odmah posjetimo i prostorije gdje su kosti premještene, rekao da nema ništa protiv da detaljno razjasni kakva je procedura i što se s njima radi.
Prof. Petanjek uveo nas je na trenutak u prostoriju gdje je vitrina u kojoj drže kosti
„Postoje protokoli što se radi kad se ljudske kosti i preparati više ne upotrebljavaju. Upravo idući tjedan imat ćemo svečani ispraćaj tijela koja više ne koristimo. Želimo pokazati etičnost, brinemo o tome i to nam je jako važno. Naša zahvala njima“, govori nam.
Kaže, ne vjeruje da se dogodio previd i da su neke kosti završile na otpadu kraj zgrade, on ih nije vidio. Prostorije zgrade potpuno su ispražnjene, otpad je iseljen.
„Ja sam čak osobno na jednoj hrpi smeća vidio hrpu kostiju, odmah sam reagirao. Ali kad sam se približio i uzeo u ruke, shvatio sam da su to plastični modeli. Izdaleka sam mislio da su ljudske, ali nisu bile. Ali taj slučaj zabune bio prije mjesec dana, ne ovih dana“, govori nam.
Ponavlja, baš sve kosti iz zgrade „odselili“ su i pospremili na druga mjesta, voljan ih je pokazati i kako se to radi. Sama zgrada, koja je sad ispražnjena, ima 6000 četvornih metara, u njoj je bilo puno toga. „A kad se pretresa, puno toga se i nađe“, ponovio nam je. No odbacuje mogućnost da je nešto od kostiju zalutalo na otpad.
'Priča izgleda zlonamjerno'
Nastavio je, čini mu se da je priča zlonamjerna, nije mu jasno tko bi to napravio, ali kaže da osjeća nelagodu da se priča pojavljuje baš pred svečani ispraćaj tijela koji bi trebao biti za tjedan dana.
Dodao je i to da se po fotografiji ne vidi točna lokacija, da to može biti koja druga zgrada u krugu fakulteta ili neka sasvim druga lokacija.
U kasnijem razgovoru telefonom prof. dr. sc. Petanjek rekao nam je i to da su kosti s kojima rade izbijeljene, a da je fotografiji kost bila žuta. Doduše, snimljena je u mraku pa i to treba uzeti u obzir.
Također je rekao da je možda pogriješio u svojoj procjeni kad je rekao da je ljudska. Poslali smo mu je kako bi je ponovo vidio.
'Čudno je, prolazila je hrpa ljudi'
Odgovorio nam je: „Teško je sa sigurnošću procijeniti je li prava ili nije. Čudno mi je da to nitko nije primijetio jer nastavnici i studenti prolaze uz zgradu i nakon radnika, u subotu je bio tečaj do 17 sati, kraj Anatomije je prolazila hrpa ljudi s tečaja. Ja sam bio navečer, portir dolazi nekoliko puta preko dana i navečer zaključa“.
Naveo je i da su i sav namještaj i sve stvari izbačene prije 10 dana iz potkrovlja kako bi se počelo s rušenjem zidova (koje je počelo prošli tjedan), a sve kosti i preparti iz prostora Zavoda, u kojem kreću radovi, da su pospremljeni prije mjesec dana.
Vitrina u kojoj su kosti koju nam je pokazao prof. Petanjek
„Od radnika nitko me nije upozorio da su pronašli bilo kakve preparate kostiju“, naveo je i pitao, je li slika nastala baš uz zgradu Anatomije.
Ponovio je da ono, što više nije za nastavu, saniraju u krematoriju uz svu dokumentaciju.
O svemu smo poslali i upit na fakultet dekanu dr. Slavku Oreškoviću, kako bi dobili i službeni odgovor na što nas je prof. Petanjek više puta uputio. Kad primimo odgovor, objavit ćemo ga
