Student koji je od župnika iz Ivanovca Andrija Vrbanića, koji je široj javnosti postao poznat nakon što se otkrilo da je kupio Mercedes u vrijednosti od gotovo 400 tisuća kuna, zatražio financijski izvještaj župe, pa od župnika dobio odgovor s pitanjem da li "prima dedinu partizansku mirovinu", ekskluzivno se za RTL osvrnuo na događaje i komentare njegovog maila gore spomenutom župniku.

Njegov osvrt prenosimo u cijelosti:

"Kao student koji je primio nedoličan mail od župnika u Ivanovcu, htio bih se osvrnuti na veliki interes koji je članak pobudio u javnosti.

Iako je članak izazvao većinom osuđujuće reakcije na čin crkvenog predstavnika, u mnoštvu komentara bilo je raznih komentatora koji su stali u obranu svećenika te dokazali da još uvijek živimo u društvu koje se boji kritizirati crkvene, političke i ostale autoritete i promišljati vlastitom glavom, kao i čitati između redaka.

Iako su neki komentirali da se vjerojatno radi o vječnom studentu koji nema pametnijeg posla u životu, na njihovu žalost zapravo sam uspješan student i demonstrator na Pravnom fakultetu u Zagrebu s visokim prosjekom.

Budući da je Republika Hrvatska temeljem vatikanskih ugovora u posljednjih deset godina isplatila crkvi više od šest milijardi kuna iz državnog proračuna, smatram da ja, kao i svaki drugi građanin RH ima pravo zatražiti financijski izvještaj od bilo koje župe i nadbiskupije te je nevjerojatna činjenica kako se na to gleda kao nešto sto je javna tajna te na nešto u što se javnost nema pravo miješati.

U vremenima u kojim kada na putu do fakulteta sretnem mnoštvo ljudi koji kopaju po kontejnerima u potrazi za plastikom vrijednom 0.50kn, kada samohrane majke lijepe oglase po tramvajskim stanicama moleći za pomoć jer nemaju čime prehraniti djecu, kada mladi obrazovani i imteligentni kadrovi odlaze u inozemstvo tražeći bolji život jer im naša država to nije u stanju pružiti, osjećam se zbunjeno i revoltirano kada pojedinci smatraju da se nema pravo tražiti nekoga tko prima plaću iz državnog proračuna (bruto plaću - oslobođenu poreza) financijsko izvješće o raspolaganju sredstvima.

POGLEDAJTE JOŠ:

Da, oprostite mi, ali imamo pravo znati gdje novac iz naših džepova ide. Imamo pravo zapitati se zašto jedan župnik kupuje limuzine, a u susjednoj kući do njegova otac i majka ne spavaju jer razmišljaju kako će objasniti djeci da nemaju čime kupiti poklon za Božić koji žele i tenisice koje im nose svi kolege iz razreda.

Da se razumijemo, ne smatram da svećenici ne bi trebali posjedovati apsolutno ništa te da bi trebali hodati okolo u dotrajaloj odjeći i živjeti u trošnim barakama. Međutim, neka moralna obveza svećenika ipak postoji, prvo pomoći onome kojemu treba pomoć, a potom sebi. Limuzina u tome kontekstu definitivno nije prikladna u državi u kojoj 25% ljudi živi na rubu siromaštva i krpa kraj s krajem, u kojoj srednji sloj nestaje.

Oni koji smatraju da se previše fokusira na jednog svećenika ne shvaćaju, i možda nikada neće, da iza takvog stoje još tisuće sličnih o kojima se uopće ne zna.

Osobno, ja sam vjernik, u mladosti sam bio ministrant u svojoj župi te sam sreo mnoštvo predivnih svećenika koji žive svoj poziv. 

Ono što je žalosno jest da ima mnogo svećenika koji nisu takvi. I upravo na takve se treba skrenuti pozornost.

Oprostite što želimo da Hrvatska bude bolja država, transparentnija, da znamo gdje se naš novac troši i što se ljutimo što jedna župa u Ivanovcu nema sredstva za fasadu, ali za limuzinu ima.

Što se tiče komentara o partizanskoj mirovini, jednog djeda su mi neopravdano tukli milicajci u bivšoj državi, a drugi je bio u logoru.

Mogao bih tužiti gospodina svećenika za kazneno djelo uvrede, ali neću, jer bi novčana odšteta koji bih primio došla iz crkvenih sredstava, a za razliku od njega, ja ne želim da crkvena sredstva završe u mojem džepu, već u džepu onih potrebitih koje sam naveo prethodno.

To je ono što je bitno.

I kao što je Isus rekao: Čuvajte se lažnih proroka. Jer takvih oko nas ima, infiltrirani su u crkvene redove, drže govore našoj djeci na vjeronaucima i okaljavaju one zaista prekrasne ljude koji žive svoju vjeru, poput svećenika kod kojih sam bio ministrant, koji su naš ponos i kojima ne pada na pamet ići protiv onoga što razum, moralni kompas i crkvena dogmatika zagovaraju.

Praxis sine theoria sicut caecus in via - teorija bez prakse je kao slijepac na putu.

Oprostite što želimo bolje, moralnije društvo i što suosjećamo sa siromašnim građanima.

Oprostite što se ja kao nedokazani balavac student javljam, jer nemam pravo glasa.

Oprostite što želimo krenuti u boljem smjeru.

Kada se naši glasovi ugase, ugasit će se i Hrvatska.

S željom za boljim životom i pravednijim, moralnim i etičnim društvom,

Student i demonstrator na Pravnom fakultetu u Zagrebu"