Stroj koji vraća proteine iz skuhanog jaja u početno stanje, a koji je dobio i Nobelovu nagradu u 2015., mogao bi biti od koristi u brojnim medicinskim postignućima.
Colin Raston, kemičar sa sveučilišta Flinders u južnoj Australiji, prošle godine osvojio je Ig Nobela. To je priznanje koje predstavlja svojevrsnu parodiju Nobelove nagrade za nesvakidašnji izum - stroj pod imenom Vortex Fluidic Device (VFD) koji je u stanju 'razmrsiti' proteine.
Brojni znanstvenici smatraju kako je ovo revolucionarni izum koji može pomoći pri liječenju raka, u proizvodnji lijekova, izgradnji biogoriva i procesiranju hrane.
Taj kemičar sada je otkrio da njegov stroj može 'isjeći' ugljikove nanocjevčice nevjerojatnom preciznošću. Pojedinačne cjevčice, koje su veličine malog virusa, imaju nevjerojatne sposobnosti - 200 puta su jače od čelika i pet puta fleksibilnije te mogu proizvesti električnu energiju pet puta efikasniju od bakrenih žica.
Nemogućnost učestalog stvaranja nanocjevčica s uniformiranom dužinom i njihovim sposobnostima često je bio kamen spoticanja, što je sprječavalo znanstvenike u daljnjem istraživanju materijala, koji mogu biti od koristi kao lijekovi za liječenje raka.
"Kad normalno proizvedete ugljikove nanocjevčice, one su zapetljane poput špageta u posudi. Sve se drže zajedno i različitih su dužina", rekao je profesor Raston za BBC.
Da bi ih se skratilo, potrebne su neke otrovne kemikalije koje mogu kemijski promijeniti površinu cjevčica, a tako promijeniti i njihova svojstva te ograničiti njihovu funkcionalnost.
Stroj profesora Rastona, koji miješa fluide u staklenoj cijevi koja se brzo vrti, mogao bi ponuditi jasniju i bržu alternativu za smanjivanje veličine cjevčica.
"Ono što naš stroj čini je rasplitanje ugljikovih nanocjevčica i njihovo rezanje, tako da odmah riješi oba problema", pojasnio je on.
Koristeći vodu, tekuće otapalo i laser, njegov tim je uspio dosljedno proizvesti ugljikove cjevčice s prosječnom duljinom od 170 nanometara, i to bez narušavanja njihovih svojstava. Rezultati su objavljeni u častopisu Nature's Scientific Reports.
"To je jedan od najčvršćih materijala, a kad ga stavite u tekućinu te ga vrtite na poseban način, možete ga isjeći laserom", pojasnio je Raston.
Dodao je kako je da su njegove 'izrezane' ugljikove nanocjevčice dovoljno male kako bi se koristile za vozila koja prevoze lijekove, a pri tome bi mogle poboljšati učinkovitost solarnih ćelija.
