Kad su u pitanju podzemne vode, neki od najvećih među njima (poput Mojanke kod Sinja ili Kozjačić kod Imotskog) na krajnje su pogubnom položaju. Nalaze se na kraškom propusnom području, stoga ocjedne vode s ovih deponija direktno završavaju u podzemnim vodama, a zatim na izvorištima s kojih se voda distribura građanima.
Na primjer, Mojanke su na vodoslivnom području rijeka Jadro i Žrnovnica. Rijeka Jadro je svojim slivom kraški fenomen. U istraživanjima provedenima 2011. godine, primjenom stabilnih izotopa kisika i vodika je dokazan prekogranični karakter sliva.
Prema istraživanju, izvori Grab i Ruda kod Sinja dijele isto vodoslivno područje s Jadrom i Žrnovnicom. Istraživanja koja bi trebala razjasniti utjecaj odlagališta Mojanke na podzemne vode tek se provode.
U podzemlje otječe zagađena voda
Ono što se sa sigurnošću može reći jest da sa sličnih odlagališta u podzemlje otječu značajne količine vode zagađene raznim toksičnim produktima raspadanja tvari na smetlištima. Otpad je toksičniji što je noviji, zbog sve većeg udjela elektronskog smeća, piše Slobodna Dalmacija.
Ono što je pozitivno u cijeloj priči je to što se u slivu Jadra i Žrnovnice vode dugo zadržavaju u podzemlju, odnosno sporog su protoka, zbog čega se dio otrova stigne profiltrirati prirodnim putem. No, ono što zabrinjava jesu količine koje otječu u odlagališta.
Karepovac ne utječe direktno na izvore Jadra i Žrnovnice, no tone otpadnih voda s ovog najvećeg deponija u županiji otječu s jedne strane u Kaštelanski zaljev, a s druge u Žrnovnicu i more prema Stobreču. Kolika je količina te kakav je utjecaj tih voda nikad nije znanstveno istraženo, no moguće je po prilici izračunati te stvari koristeći mjerenja s nekih drugih odlagališta.
Tako se ocjedne vode od 1998. godine na uređenom vodonepropusnom odlagalištu otpada Doline kod Bjelovara prikupljaju i pročišćuju, a mjerenja količine tih voda pokazuju da u pravilu u podzemlju završava oko 30 posto otpadnih voda u odnosu na količinu odloženog otpada.
Iz Karepovca stiže najviše otrovane vode
Konkretno, u cijeloj županiji do iznosa oko 66.000 tona ocjedne vode godišnje. Samo s odlagališta Karepovac, po tom izračuun, u podzemlje godišnje otječe oko 40.000 tona otrovane vode.
Utjecaj tih voda pritom se ne ograničava samo na područje Karepovac. Osim što velik dio završava u zatvorenom Kaštelanskom zaljevu (Bračkom kanalu), a preko ribe u prehrambenom lancu, utjecaj ovih voda velik je i na poljoprivredu u okolici.
Toksični, opasni spojevi
Iako nema dovoljno studija koje bi otkrile gdje i kako voda završava u ljudskoj prehrani, relativno se točno zna koji se sve otrovni spojevi u njoj nalaze.
Prije svega se radi o dušikovim spojevima, od kojih su posebno opasni oni u obliku amonijaka. Tu su zatim teški metali - aluminij, arsen, bakar, barij, željezo, cink, kadmij, kobalt, srebro te posebno otrovni olovo i živa.
Tu su i kationi natrija, magnezija, kalcija i kalija, anioni klora i spojevi sumpora, spojevi fosfora, klorirani ugljikovodici i pesticidi te specifični organski spojevi poput aromatskih ugljikovodika, fenola i kloriranih alifatskih spojeva. Osim toga, svemu navedenom treba dodati i organska onečišćenja raznim bakterijama.
Ovdje je riječ samo o otpadnim vodama, kojima treba dodati i podatke o utjecaju jednako otrovnih plinova s odlagališta.
