Priča prva: PRIČA O SLAVKU
Četrdesetogodišnja prijateljica ima svojevrsnu traumu jer od ranog djetinjstva nije vidjela oca i pamti ga samo kroz maglu. U posljednje vrijeme trauma je još veća jer doznaje da je otac umro i nije mu stigla reći da ga ipak voli. Sedam mjeseci nakon očeve smrti zbog ostavinske rasprave zatječe se u njegovoj kući prebirući po prašnjavim stvarima i nalazi neke svoje stare lutke. Nalazi i blijede fotografije na kojima se obitelj smije, a zatim čita pismo koje joj otac nikada nije poslao i u kojem piše da je kurva kao i njezina majka proklinjući dan kada se rodila jer je obilježena zlom već od začeća. Teško se mireći s činjenicom da je netko mrzi, a nije je vidio od treće godine ona se kod susjeda raspituje kakav je bio otac. Pronalazi dvojicu koji ga nemilice hvale pa će tako jedan primijetiti da mu je stari školovao sina, a drugi slijepi susjed s vidljivom dozom sjete prepričavat će njihova zajednička druženja i posao oko pčela. Osim toga ovaj slijepi koji iz hobija svira harmoniku sjetit će se kako joj je otac bio izrazito druželjubiv čovjek pa bi često subotom navečer svraćao do njega i već s vrata zahtijevao
ajde deder mali harmoniku u šake i sviraj onu moju
koju čika Slavko eh, šta se praviš blesav pa znaš onu staru od Jadranke Stojaković što te nema
- dakle, ovo je priča o Slavku, a za one sklonije kraćoj formi evo i pjesme
PJESMA O SLAVKU
u očevoj kući nalazi neposlano pismo u kojem joj piše da je kurva k'o i njena majka a zatim nalazi dva susjeda koji plaču dok govore o umrlom ocu
bio je divan čovjek jednom od njih školovao je sina a s drugim slijepim uzgajao pčele subotom prijateljevao i već s vrata uzimao harmoniku u ruke pa prebirući po tipkama znao zapjevati … znaš onu od Jadranke Stojaković što te nema
Priča druga: NIVES I NAJLONKE
obećavao je učio škole uramio diplomu cijenjenog fakulteta da bi baš u ovom trenutku kao uposlenik velike izdavačke kuće dobio zadatak da osmisli koji poklon najbolje ide uz novu knjigu Nives Celzijus
urednik predlaže najlonke
Priča treća: IDIOTSKA
riječ identitet i idiot imaju isti korijen
ako postoji potreba za dodatnim objašnjenjem kupit ću psa kojem se miče glava staviti ga iza zadnje šajbe i kad se na cesti nađeš iza pokušaj mu čitati s usana
Priča četvrta: VOKATIV
majke, učiteljice i oficiri ubijaju s vokativima i kada sve zbrojiš i uzmeš u obzir čak i čuda, nepredviđene događaje, i sve slično uvijek su tu negdje
naporni i zahtjevni inatljivi i konačni naređuju i uzimaju petljaju i ne daju
da bi pisao pjesme moraš biti zaljubljen
uteći od vokativa i majki
Priča peta: DNEVNA
zarađujući plaću dupe mi na stolici 6 sati a zatim ga po nalogu žene dignem pa na povratku kući kupim jaja, salatu, čokoladu za kuhanje i dvopek nalazeći neko zadovoljstvo u svemu tome
Priča šesta: ANESTEZIJA
za sreću je potrebna anestezija medicinska pretraga kojoj nije pristojno spominjati ime i sredovječna medicinska sestra koja me budi uz riječi Ezel i Stanković da sam 20 godina mlađa ne bih ti oprostila
preduvjeti za sreću ponekad iznenade treba samo posumnjati na malignu bolest pristati na invazivni pregled zabrinuti okolinu i sebe a onda će se dogoditi sve iz prve strofe i bit će dovoljno materijala za rečenicu baš slatko
Priča sedma: REALITY
oportunist umjereno hrabar s pozom zamišljenog šutljivca rijetko iznenadi sebe
u braku bez smisla s djecom bez osjećaja ima sve preduvjete za malodušje
međutim nije stvoren da se ubije
recimo kada gleda BBC-ev reality u kojem bračni par odlučuje koju od 4 kuće kupiti on se posve uživi u njihovu ulogu što je s jedne strane glupost jer očito neće kupovati kuće u Yorkshiru ali s druge dobro je on još uvijek imaginira i izdiže se iznad situacije
