Nakon u rekordnom roku rasprodanog koncerta Chrisa Cornella, u subotu smo u Tvornici kulture dobili još jedan dokaz koliko su Hrvati u glazbenom smislu ostali zatočeni u prošlosti, točnije devedestim godinama 20. stoljeća.
Premijerni nastup francuskog elektronskog čarobnjaka Ludovica Navarrea klub u Šubićevoj je napunio do posljednjeg mjesta, a pedesetak metara dugačka kolona na ulazu vraćala nas je u vrijeme kada su prve poslijeratne koncerte u istom prostoru održavali srpski bendovi.
Također, prosječna dob posjetitelja bila je negdje oko 35 godina, što u prijevodu znači kako se okupila prava "vojska" ostarjelih partijanera koji su došli odati počast heroju svoje mladosti.
Ludovic aka St. Germain nije im ostao dužan pošto se devedesetak minuta dugom nastupu njegovog tamnoputog pratećeg benda stvarno nema što prigovoriti. Glavni akter naše priče svojim je glazbenicima, među kojima se našao i stari mu suradnik, saksofonist i flautist Edouard Labor, u potpunosti prepustio svjetla pozornice, dok se njega, skrivenog u pozadini, gotovo nije moglo ni primijetiti.
"Sedmorica veličanstvenih", odnosno prateći mu bend, iskazali su svu virtuoznost i istraživački pristup muziciranju, najočitiji prilikom izvedbi pjesama s posljednjeg albuma "Real Blues".
Na njemu je St. Germain napustio acid jazz, deep house i većinu onoga čime nas je oduševljavao u devedesetima, te se posvetio muzikološkim proučavanjima Afrike, što ga je dovelo u neposrednu blizinu tamošnjih world music velikana poput Tinariwena ili pokojnog Fele Kutija.
Iako su skladbe poput "Real Blues" predstavljale glazbeni ekvivalent hipnotiziranja i zaista fascinantan spoj elektronskih podloga, plemenskih ritmova, jazz improvizacija i mističnosti tradicionalnih afričkih instrumenata poput kore ili balafona, te prema potpisniku ovih redaka bile i najinteresantniji dijelovi koncerta, mnogo jaču reakciju okupljenih izazvale su ranije uspješnice "So Flute" ili uvodne "Rose Rouge".
Doslovno svaku izvedbu, međutim, ispratio je gromoglasan aplauz i zaglušujući povici odobravanja, nabrijavani od strane "frontmena u sjeni" Edouarda Labora.
Zbog svega toga, čini se kako smo u subotu u Tvornici prisustvovali "početku jednog divnog prijateljstva" i kako će Ludovic svoje projekte u budućnosti redovno promovirati u Zagrebu.
Nadajmo se samo da si ponovno neće uzeti pauzu od 15 godina, koliko smo čekali izlazak "pravog bluesa".
