Pad vojne letjelice u Zagrebu izazvao je interes medija iz susjedstva, a zanimljivu analizu incidenta s rušenjem bespilotne letjelice iz sovjetske ere napravio je srbijanski vojni portal Tango-Six.
Usred potpunog deficita provjerenih i provjerljivih podataka o ovom slučaju, za početak su zaključili da se to osim u Hrvatskoj moglo dogoditi svakome.
"Ukoliko je točno da je u pitanju "zalutali" dron iz Ukrajine i da je preletio cijelu Mađarsku, je li u pitanju loša reakcija integriranog NATO-ovog sistema nadzora zračnog prostora ili bi se to moglo dogoditi svakome?", pita retorički na početku analize analitičar Petar Vojinović.
Nekoliko mogućih razloga
Polazeći od pretpostavke da se radi o izviđačkom dronu sovjetske proizvodnje Tupoljev-141 Striž, beogradski vojni analitičar iznio je nekoliko mogućih razloga zbog čega on nije na vrijeme onesposobljen i presretnut, tj. oboren. Najlogičnija pretpostavka je da se iz nekoga razloga dron pokvario i da je letio pravolinijski, bez manevriranja i promjena parametara leta. Takav profil leta ga je najvjerojatnije činio težim ciljem za prepoznavanje na radarima Mađarske, a posebno na radarima Hrvatske u kojoj je letio puno kraće i gdje je njegov let imao terminalnu fazu.
Radi se o malom radarskom odrazu površine letjelice koju su, možda, primarni mađarski i hrvatski vojni radari zahvatili i prepoznali, ali nije bilo kontinuiteta u praćenju cilja pa se on na dežurstvu zanemario. U takvoj realnoj situaciji, operater radara vidi bljesak cilja u jednom ili dva okretanja antene, ali koji se poslije gubi. Moguće je da operater lako posumnja da je posrijedi naoblaka ili neka slična atmosferska opsjena, te odluči zanemariti taj kontakt kao potencijalnu letjelicu.
Da je Hrvatska cilj registrirala i oglasila uzbunu, treba konstatirati i da ova zemlja nema ozbiljnije PZO sisteme, ističe Vojinović, nego samo topove tipa Bofors i lake protuzračne rakete koje se lansiraju s ramena, kao što su Stingeri, Strela 2 i 10, te Igla. S takvim alatima obaranje ovakvog cilja u mirnodopskim okolnostima, sve i da je na vrijeme oglašena uzbuna, čini gotovo nemogućim, kaže nadalje analitičar.
Pošto je u pitanju bila noć, analitičar kaže da je moguće da je u nadzornim dežurstvima u Mađarskoj i u Hrvatskoj bio manji broj operatera u smjeni, pa da im je letjelica jednostavno promaknula, što je u kontekstu blizine najveće globalne ratne zone svakako evidentan propust. Procedure u takvim okolnostima nalažu da operater na radaru stalno gleda u radarski ekran, a neki radari imaju i alarmne sustave za upozoravanje na određene događaje, kao što je ulazak neidentificiranog objekta u zonu nadzora.
Noviji radari zanemaruju sirovi radarski signal
Ovaj incident stavili su u kontekst tehnoloških razlika u provođenju nadzora neba između hrvatske i srpske vojske. Ističući kako Hrvatska ima modernije radare FPS-117 američke proizvodnje koji, za razliku od starije tehnike, prikazuju samo obrađenu radarsku sliku i zanemaruju sirovi radarski signal. Zaključuju da takvoj tehnologiji to onemogućuje detekciju manjih ciljeva, kao što je bio sporni dron.
Manji objekti obično budu "progutani" unutar ostalih šumova i radarski sistem ga ne ekstrahira kao potencijalni cilj. Za razliku od hrvatskih radara, na onima starijega tipa poput P-12 ili P-18, a koje i dalje koristi Srbija, moguće je cilj uočiti i unutar takvih šumova i pratećih odraza.
Hrvatska raspolaže s pet američkih radara tipa FPS-117 i sasvim je moguće da oni nisu bili u stanju registrirati ovakav cilj zbog prethodno opisanog profila leta.
