Prije pet godina srpski biznismen Petar Matijević kupio je od Kutjeva i njihova vlasnika Envera Moralića dvije poljoprivredne zadruge u Starim Jankovcima i Negoslavcima. Tako je postao vlasnik 1500 hektara poljoprivrednog zemljišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a ujedno i najveći privatni vlasnik oranica u Hrvatskoj, s obzirom na to da oni koji obrađuju veće površine uglavnom ih uzimaju u najam.
'Vratio svoju očevinu'
Već tada, počele su se dizati političke tenzije. Srpski portal Novosti.rs tako je vijest o vrijednoj akviziciji naslovio s „Vratio sam očevinu“, s obzirom na to da je Matijević rođen u Hrvatskoj te je kupio i zemljište nedaleko od Sremskih Laza koje je obrađivao njegov otac.
Uspješna firma na meti srpskog poduzetnika
No sada je Petar Matijević zainteresiran za tvrtku Agro-Tovarnik što je uzbunilo sve aktere. Agro-Tovarnik je privatna firma osnovana 2000. godine. Uzgaja žitarice, uljarice i šećernu repu i ima dobro razvijenu ratarsku kooperaciju. U posljednjih nekoliko godina ulaže dosta u povrtarstvo i voćarstvo, naročito u zasade višanja.
U vlasništvu Agro-Tovarnik ima 1.300 hektara obradivog poljoprivrednog zemljišta, a u zakupu još oko 1.900 hektara. Osim toga, u kooperaciji sa ratarima u Vukovarsko-srijemskoj županiji obrađuje 5.200 hektara.
Jednostavna, i izdašna ponuda
Matijević je ukupno za Agro-Tovarnik spreman dati deset milijuna eura. Svaki dioničar bi za jedan posto udjela dobio 100.000 eura, piše srpski specijalizirani portal Agrosmart. Tako bi Matijević postao vlasnik 3.350 hektara hrvatskih oranica koje se prostiru od međudržavne granice kod Šida pa sve do Vinkovaca i Osijeka, piše portal Agrosmart,.
Plodna zemlja uz granicu
Zbog svega, na noge se digla i Hrvatska poljoprivredna komora, koja je poslala poziv Vladi da poduzme korake kako plodna zemlja uz granicu treba biti strateški interes države koja novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu nimalo ne štiti obitelji koje su preživjele progonstvo i nakon Domovinskog rata vratile se živjeti u te krajeve, a u direktor Agro-Tovarnika ističe da prema pravilima društva, do prodaje ne može doći.
'Ne može se kupiti ako nije na prodaju'
„Da se odmah razumijemo. Ne može se kupiti nešto što nije na prodaju. Nema nikakve šanse da to Matijević kupi, jer tvrtku smo stvarali mi, mali dioničari, i uspjeli smo se oduprijeti svim pokušajima da nas se kupi. Imamo 68 članova društva, s vlasništvom od 0,20 do 6,50% udjela, koje štiti društveni ugovor, u kojem eventualni prijenos poslovnih udjela regulira članak 15.
U njemu se navodi kako se poslovni udjeli ili dijelovi mogu prenositi samo uz suglasnost osnivača društva. Odluka se donosi na Skupštini društva glasovima koji predstavljaju najmanje polovinu od ukupnog broja glasova. Član društva koji želi istupiti iz društva dužan je svoj poslovni udjel ponuditi ostalima članovima društva, proporcionalno njihovom nominalnom iznosu poslovnog udjela. Ako član društva stekne nove poslovne udjele, svaki od udjela tog člana zadržava samostalnost“, pojasnio je za Jutarnji direktor društva Miroslav Knežević.
'Zbog tog propisa vlasnici nisu zapravo vlasnici'
Te prepreke svjestan je i Matijević, samo na nju gleda znatno drugačije
„Praktično, oni nisu vlasnici akcija sve dok se ne ukine postojeći akt na razini tvrtke i ne oslobode se obveze da udjelima mogu trgovati samo međusobno“, rekao je Matijević za Agrosmart koji piše da sprski kralj mesa očekuje da se akt promijeni jer je „riječ nižem aktu donesenom na nivou firme i on ne može biti jači od nacionalnog zakonodavstva“.
'Dioničari su zadovoljni svojim dividendama'
Dok sprski portali pišu kako su mnogi dioničari zainteresirani te navode računicu kako bi „za novac koji bi dobili mogli kupiti stan u Novom Sadu na kojem bi više zarađivali na stanarini nego što sada dobivaju od dividende“, direktor Agro-Tovarnika uvjeren je da su dioničari “posvećeni svom poslu, motivirani, kreativni i usmjereni na uspjeh”, kako su svi zadovoljni isplaćenim dividendama te kako je cijelim kolektivom zadovoljna lokalna zajednica zbog zadržavanja mladih u ovom djelu zemlje.
„Za sve ove godine nije se razmišljalo o tome da puštamo bilo koga u suvlasništvo ili da netko drugi preuzme vlasništvo. Svi smo zadovoljni dosad postignutim pa nam zato i smeta ponuda MPZ Agrar iz Jankovaca. Za preuzimanje nekog društva treba volja sadašnjih vlasnika, a to ovdje ne postoji. Ponavljam, tvrtka nije na prodaju, a kada bi to netko napravio, svi bismo bili žigosani. Opasne su to igre, nije novac uvijek i u svemu odlučujuć. Sve me ovo podsjeća na torbarenje kojem smo svjedočili u pretvorbi. Kupovanje postotaka od neodlučnih dioničara ovdje sigurno neće proći“, zaključuje Knežević, koji je i sam jedan od 18 dioničara koji imaju većinski paket.
'Ponuda nije ni tenk ni vojska'
U odgovoru na optužbe o neprijateljskom preuzimanju tvrtke, koje obzirom na to da je riječ o zemlji uz granicu ima i drugačije kononataciju od samo poslovnih, Matijević odgovara da mu je u cilju samo razvoj.
“Hrvatska je slobodna, pravno regulirana država i nikoga u njoj ne bi smjela uznemiriti dostojna ‘ponuda’ za kupnju bilo koje pravne osobe, uključujući Agro-Tovarnik.”, rekao je, a potom i izravno prozvao Kneževića.
„Ponuda nije ni tenk, ni agresorska vojska, niti sredstvo prisile... Sijati strah i zagovarati teoriju zavjere usmjerenu protiv istočne Hrvatske samo je u umovima pojedinaca koji su vođeni isključivo svojim osobnim interesima, pod krinkom brige za stotinu zaposlenika, posebno oni koji su suvišni i kojima gospodin Knežević daje plaću samo iz solidarnosti.
'Pitam se zašto bi netko odbio dvostruku plaću'
Domoljublje je čudna kategorija, pogotovo ako stojeći iza njega možete dobiti puno, a druge zadovoljiti mrvicama“, piše Matijević, pitajući se i “zašto bi netko poput gospodina Kneževića odbio ponuđenu dvostruku plaću nego što zarađuje u postojećoj tvrtki, ako nema dodatnih razloga i interesa za koje mali sudionici ne znaju”.
No što o svemu zaista misle ključni akteri čitavog procesa, dioničari koji odlučuju o svemu, javnost za sada ne zna jer odbijaju bilo kakav razgovor – bilo zbog straha da se dozna da su pregovarali o prodaji, bilo zbog straha da ne razgovaraju „s krivom stranom“.
