Teško se sjetiti kada su hrvatski izvođači posljednji puta odigrali značajniju ulogu na paradi trasha i kiča zvanog Eurosong, što je nadležne natjeralo na veliko promišljanje u čemu je problem. Stoga su nekadašnju Doru prvo pretvorili u reality-show u kojem su se Jacques i gomila anonimusa natjecali za pjesmu koja još nije ni napisana, a već iduće godine ponovno promijenili sustav i zaigrali „na sigurno“ direktnim odabirom Nine Badrić. Obje strategije pokazale su se nedovoljno uspješnima za plasman u finale, zbog čega su smislili novu, dosad možda i najbolju ideju – stvaranje superklape!
Za one koji ne znaju, supergrupa je naziv za novi bend sastavljen od članova nekolicine poznatih bendova koji na duže ili kraće vrijeme odluče „udružiti snage“. Tako će i Hrvatsku na Eurosongu iduće godine predstavljati na brzaka sastavljena skupina klapskih pjevača, premda je teško dokučiti zašto u ovom trenutku nepostojeću skladbu ne bi mogla otpjevati neka od bezbroj već postojećih klapa.
Osobno, ne ubrajam se u štovatelje spomenutog izričaja, iako stoji činjenica da je riječ o jednom od rijetkih autohtonih hrvatskih glazbenih proizvoda. Međutim, uzmemo li u obzir izvođače koji su zadnjih godina postizali neke uspjehe na Eurosongu, teško se othrvati dojmu da su klape ipak malo preozbiljan izbor za takvu smotru. Budimo realni, riječ je o natjecanju na kojem su slavili transseksualci, heavy metalci maskirani u demone i Ukrajinka čiji je scenski „outfit“ izgledao kao da je ispao iz „Pobješnjelog Maxa“, dok su prošle godine najviše pozornosti plijenila dvojica irskih blizanaca s imidžem gay robota.
Kako će se među takvom ekipom snaći tradicionalna dalmatinska „pisma“ ostaje za vidjeti, no sve mi se čini kako će nam finale i ovoga puta ostati samo san.
