U hramu Sri Sri Radha Gopinath kod Pule dvije je godine živio dječak 15-godišnji dječak koji je prošlog tjedna preminuo, s roditeljima, braćom i sestrama. Bio je bolestan, ali to nitko nije znao. To jutro njegova je majka pozvala Hitnu pomoć jer je dječak teško disao. Dok ga je medicinski tim oživljavao, njegova je obitelj molila, što je javnost osudila.
"Mi nismo ništa mogli napraviti tu, jedino što smo mogli da mu pomognemo je izgovoriti koju molitvu za njega“, rekao je Vladimir Radeka, predsjednik udruge Vaišnavsko društvo.
Da je molitva moćno oružje u bolesti složit će se manje više sve vjerske zajednice, no pomoć je trebalo potražiti puno prije, kažu i u Međunarodnom društvu za svjesnost Krišne, registrirane vjerske zajednice u Hrvatskoj, koja se od njih ograđuje.
"Ne smatram da je događaj koji se dogodio posljedica vjerskih sloboda, jer mi u našim učenjima nemamo uopće takve odrednice da osoba ne treba ići liječniku kad je bolesna“, kaže Marijan Bilić iz Međunarodnog društva za svjesnost Krišne.
Marijan BIlić je Hare Krišna, ali i liječnik opće prakse iz Ogulina. Poput pulske organizacije ni njegovi braća i sestre ne jedu meso, ne piju alkohol, ne puše i rano liježu. Kao liječnik, Marijan ne može shvatiti da se dijete koje je, neslužbeno, bolovalo od dijabetesa liječilo čajem od stolisnika.
"Prvi put čujem za čaj od stolisnika da se koristi u liječenju i sa stanovišta medicine koju ja zastupam, možemo o njemu pričat samo kao lijeku za dehidraciju“, smatra Bilić.
Od zajednica koje odbijaju medicinsku pomoć najpoznatiji su Jehovini svjedoci koji ne primaju transfuziju krvi ni kad im o tome ovisi život. Prime li je svjesno i ne pokaju se isključuju se iz zajednice. I dok se krste javno, javni istupi su im uglavnom zabranjeni. U prilogu za Direkt nisu htjeli sudjelovati, kolegama s B92 prije nekoliko godina su ispričali da ne bi primili krv, jer tako piše i u Starom i u Novom zavjetu. Doduše, transfuzija tada nije bila poznata kao način liječenja, ali tada je bila zabrana jedenja ili korištenja na neki drugi način krvi. Nekim medicinskim zahvatima poput potpomognute oplodnje protivi se i Katolička crkva.
"Moje osobno mišljenje se tu ne poklapa u potpunosti sa stavom Crkve koja je u potpunosti protiv umjetne oplodnje, a ono što je meni moralno neprihvatljivo ili ako hoćete problematično, to je zamrzavanje zametaka, odnosno zamrzavanje ljudskih bića koja su zamrznuta u nekom kontejneru i ne znamo kada će se odmrznuti, a najčešće se nikad ne odmrzavaju, to je meni u cijelom postupku umjetne oplodnje najproblematičnije, i s čim se nikako ne mogu složiti“, smatra ginekolog Boris Ujević.
U Hrvatskoj cijeli niz ginekologa odbija obaviti abortus. U Bolnici sv. Duh u Zagrebu svi liječnici su u prizivu savjesti. Od ukupno 322 ginekologa iz hrvatskih bolnica, 186 ih odbija obavljati prekid trudnoće, otkrio je prije 2 godine RTL.
"Moj moral, moja etika proizlazi iz moje vjere, to je u mom slučaju potpuno povezano“, kaže Ujević.
Doktor Ujević, baš poput ostalih sugovornika svjedoči da su čudesna ozdravljenja moguća.
"Dešavaju se čuda i po zagovoru svetaca i kroz molitvu, budući da su ona rijetka zato i jesu čuda, ali su na žalost rijetka, a sigurno da ljudi koji imaju vjeru da oni brže i lakše prebolijevaju ne samo bolesti nego i sve životne poteškoće“, smatra ovaj liječnik.
Iako pentekostalci ne vjeruju u svece, ne križaju se i ne ispovijedaju, a umjesto krizme i prve pričesti imaju obraćenje i krštenje i oni vjeruju u čuda, ali isključivo Isusova, a takvo je svojedobno doživio i zagrebački pentekosni pastor, 1952. kad mu je dijagnosticiran rak grla.
"Samo sam mislima i tako molio. I tako smo bili jedno deset minuta , kad ja čujem jedan glas i kaže - pa ti si iscijeljenj! I ja progovorim onim glasom koji više nisam mogel govoriti samo sam šaptal, nije me se razumjelo“, kaže pastor Božidar Maršanić.
Pentekostalni pastori imaju obitelj, njihova raspela su prazna, jer Krist je uskrsnuo, a kad prime dar božji govore u jezicima. Ipak ništa ih, kažu ne sprečava da u bolesti zatraže pomoć liječnika.
Nije grijeh liječniku ići, nismo fanatici da ne trebamo ići, slaba ti je vjera - idi k liječniku. Ako je dobra onda u Isusu duša ozdravi i osoba“, smatra Maršanić.
Mnogi se nazivaju iscjeliteljima tvrdi Zoran Bračika, jedan od najpoznatijih hrvatskih iscjelitelja, no iza te titule trebaju stajati dokazi, kakvih on ima na stotine - primjerice da je iscijelio karcinom. Ne utvara si da je liječnik.
"Razlika je u tome što su oni doktori koji se školuju na fakultetima za svoje zanimanje, a iscjelitelj je osoba koja daje energiju koju ima da se pomogne ljudima“, rekao je Bračika.
Parket pred raspelom u njegovu uredu doslovno se izlizao od ljudi koji su u posljednje 24 godine ondje došli tražiti pomoć.
"To je toliko jaka energija, kad čovjek stane pred križ, ona ga vrti, baca, hoda, ljudi padaju u nesvijest, plaču vesele se, mole, neki i reže, ajmo to reći ovako, ja vama prebacim nešto što je dovoljno jako da pali karcinom, kao tip zračenja u medicini“, objašnjava iscjelitelj.
Pa iako različito vide i Boga i vjeru i liječenje, kad je o cijepljenju riječ, sve velike religije: i islam i kršćanstvo i budizam i judaizam svi su za.
