Slavonski ratari su na poljima - žetva je počela. Vremenski uvjeti bili su dobri pa se očekuje i dobar ovogodišnji urod. Izvjesno je da će pšenice biti dovoljno, a neizvjesno koja će biti njena otkupna cijena, a time i cijena kruha. Kombajni na zlatnim slavonskim poljima. Poljoprivrednicima u žetvi ne smeta ni toplinski udar.
Žetva na slavonskim poljima je počela i ono što je najvažnije u ovim neizvjesnim vremenima – pšenice će biti dovoljno.
''Možemo očekivati opet oko milijun tona pšenice, naše potrebe su na razini 400-450 000 tona, dakle količina ćemo imati i za izvoz'', izjavio je Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede.
Troškovi ratarske proizvodnje nezabilježeno su rasli, a pratio ih je i rast cijene pšenice no dogodio se obrat.
''Došlo je do pada cijene pšenice od gotovo 20 posto na svjetskim burzama od sredine svibnja do danas i to se sve odrazilo na takav jedan defenzivan kupaca i otkupljivača'', rekao je Ivan Pirić, proizvođač brašna.
Zbog stalnih promjena na svjetskim i europskim burzama koje diktiraju cijene, s otkupnim cijenama pšenice još ne izlaze ni domaći otkupljivači.
''Nećemo danas izlaziti s cijenom pšenice, ali do kraja ovoga tjedna ćemo mi izaći s cijenom pšenice koja će biti javno objavljena na našim internetskim stranicama'', kazao je Relja Kovačić, proizvođač i otkupljivač pšenice.
Poljoprivrednici, zabrinuti zbog neizvjesnosti, odgovaraju.
''Čudno je da kad nama treba gnojivo, kad treba gorivo, uvijek se zna koja je cijena, jedino kad mi svoje kulture, a pogotovo kad se radi o pšenici, gotovo se nikad ne zna, kada je vrijeme žetve, koja je cijena'', rekao je Mato Brlošić, poljoprivrednik.
Imaju i konkretan prijedlog za rješenje.
''Držimo da bi i država ove godine trebala otkupiti dostatne količine za godišnje potrebe, za robne zalihe. Prioritet pri kupnji bi trebali imati OPG i obrt, platiti to dvije i po kune, stabilizirati cijenu tržišta i osigurati da Republika Hrvatska za cijelu godinu ima dostatno žitarica'', kazao je Brlošić.
Uz takvu cijenu pšenice, poručuju, cijena kruha ne bi trebala rasti više od desetak lipa.
Tko će kako u cijeloj ovoj priči na kraju proći pokazat će vrijeme i tržište, a na njemu potrošač ne bi trebao biti samo onaj tko će sve to platiti nego i biti zadovoljan cijenom i kvalitetom proizvoda.
