U izmišljenom razgovoru jedan Dubrovčanin pita drugoga za savjet - ima nekretninu u Zatonu i nije siguran bi li je prodao ili iznajmio. Prijatelj mu je odmah savjetovao da se prodaja ne isplati jer su cijene pale, ali zato se na iznajmljivanju da 'ubrati' dobra zarada, i to bez velikog ulaganja.
Turista u Hrvatskoj, a posebno u Dubrovniku, ne nedostaje, a očekuje se da će ih biti još i više. Tu je faktor sigurnosti - neke ga zemlje, poput Francuske, Turske ili Grčke zbog terorizma sada nemaju, pa hrvatski iznajmljivači očekuju povećan interes. Drugi je faktor i radna snaga - gdje je više turista, potrebno je i više radnika, a ti radnici nisu Dubrovčani. Oni se bave iznajmljivanjem, ne mogu i drugim stvarima. Prijatelj-savjetnik pouzdaje se stoga u jeftinu radnu snagu iz Slavonije, koja također mora negdje spavati, pa su i Slavonci tako cilj iznajmljivača u Dubrovniku. A tu su i studenti - u Gradu nema studentskog doma pa oni koji tamo žele studirati, moraju također iznajmiti stan. Nekretnina nema toliko, a potražnja je velika, što znači da oni koji ih iznajmljuju bez problema mogu postavljati svoje uvjete kada je riječ o cijeni, ali i svemu ostalom.
TURISTIČKI BUM U ZAGREBU: ‘Otišao sam u podstanare, mjesečno plaćam 1300 kn, a svoj stan iznajmljujem za 8000 kn’
Iznajmiti stan 'čoporativno' siromašnim radnicima
Stan u Zatonu koji čovjek s početka ove priče posjeduje, ima dvije sobe i dnevni boravak. Velik je oko 80 kvadrata. Neke od prethodno nabrojenih ciljanih skupina za iznajmljivanje već ispadaju iz igre: studentima i turistima je Zaton daleko, kao i Dubrovčanima, a njima će i cijena biti preskupa. Najbolje rješenje je stan stoga iznajmiti radnicima, a za njih ga nije potrebno ni renovirati ili preuređivati, savjetuje jedan prijatelj drugoga i dodaje da bi stan trebao iznajmljivati za pet ili šest tisuća kuna, iako sezonski radnici imaju plaće mnogo manje od toga. Rješenje je jednostavno, smatra 'savjetnik'.
'Ne iznajmljuje ga on sam, nego njih pet, šest radnika zajedno. Svaki da po tisuću kuna od plaće, a to može podnijeti, a ti lijepo od njih pet, šest zaradiš isto toliko tisuća kuna, razumiješ?'
'Razumijem ja to, ali gdje će tih šest radnika spavati u mom dvosobnom stanu?'
'U dnevnom boravku na kauču mogu spavati dvije osobe i u svakoj sobi po dvije osobe.'
'Ali ova jedna soba mi je zaista mala. Ima svega četiri kvadrata i jedan mali krevet.'
'To se riješi bez problema. Krevet na kat i gotovo.'
'Nemoj da ti moral i etika smetaju u lakoj zaradi'
Vlasnik stana ipak se nećka jer stan nije uređen i nema sve potrebno što bi trebao imati za tu cijenu. Prijatelj ga uvjerava da problema nema.
'Ma boli te k...c što bi trebao imati, a što ne. Ovdje je riječ o ponudi i potražnji, nemoj da ti moral i etika smetaju u lakoj zaradi. Siromašni radnici iz Slavonije dolaze ovdje raditi, jer gore nemaju posla, moraju negdje spavati, a nemaju gdje nego u okolici, pa im ti bubneš cijenu koju oni mogu platiti jedino čoporativno, a opet im po glavi nije toliko preskupo.'
'Ali oni će tako živjeti sedam mjeseci bez imalo komoda. Nimalo nije ugodno s polupoznatim ljudima živjeti i spavati u tako skučenom prostoru svaki dan sedam mjeseci, koliko traje sezona. Kvaliteta života im je nikakva. Kao da su krave u vlasništvu neke megakorporacije, koja ih drži u dva kvadrata i šopa hormonima za rast.'
'Ali, kako ti ne razumiješ? Slavonci i jesu jedna vrsta stoke, oni nisu ljudi, barem ne onakvi kao ja i ti. Naučili su živjeti kao stoka, njima je to normalno. Meni i tebi bi smetalo da spavamo s toliko ljudi u tako malom stanu, ali oni su na to navikli, i njima to nije problem, kao što bi bio meni i tebi, koji smo naviknuli da ne radimo puno u životu, da imamo udobnost i da uživamo.'
U cijeloj priči etika i moral nisu uopće važni, smatra prijatelj koji savjetuje onoga koji posjeduje nekretninu. Vlasnik naposljetku ipak zaključuje - 'Dobra je to para za nerad', piše Dubrovački dnevnik.
