Zamislite da vam umre član obitelji i da ga pokopate na groblju na kojem neizdrživo smrdi po smeću jer se odmah pored groba nalazi smetlište.
U Pirovcu takvu grozotu ne moraju zamišljati, ondje se kosti pokojnika sa smećem miješaju već 10 godina.
Toliko je vremena prošlo otkad je pored groblja otvoreno privremeno odlagalište krupnog otpada. Privremeno je, normalno, postalo stalno i krupni otpad se pretvorio u bilo kakav otpad.
Stanovnici Pirovca su bijesni: mrtve ne mogu dostojno pokopati,
od smrada ni sami ne mogu normalnoi živjeti, a općina ne čini
ništa.
Posljednje počivalište Pirovčana ujedno je i posljednje
počivalište njihovog smeća. Nezamisliva kombinacija nalazi se tek
23 kilometra od Šibenika, kilometar od plaže i 10 metara od
Vjekoslavove kuće.
"Moj pradjed je ovu zemlju tukao čekićem, ja sam mu nosio osvježenje - crno vino i kozje mlijeko... Tu je did Pere. Da bi sada bio prekriven smeće? E da, mi smo, moji Čubrići su ga stvorili", priča Vjekoslav Madunić.
Ono što je did Pere stvarao, sada je prekriveno starim madracima, gumama i kartonima. Vjekoslav živi u Zagrebu, a ljeta provodi u staroj obiteljskoj kući, uz koju posljednjih nekoliko godina dolazi i bučna budilica - u 4.30 kamioni kreću s utovarom smeća.
"Tu su bile smrike, kadulja, smilje, sve divno i zeleno... Dakle, pamtim te dane, i onda dođete u grubu stvarnost, katastrofično, ružno, apokaliptično", kazao je Vjekoslav
Da mu je smeće susjed još bi nekako i podnio, ali da je susjed pokojne bake, to mu je neprihvatljivo.
Kako ga zovu mještani - novo groblje - svetog Ante, godinama smrdi.
"Išli smo na grob moje babe, i kad ono što je ovo... baš ružno, groblje uređeno, ploča mramor, moliš se Bogu, a iza toga...", priča Pedrag Bašić, stanovnik Pirovca.
"Sramota, ovdje čovjek ima seosko domaćinstvo, neki gost ce ovjde zalutati. Ovdje djeca imaju igraliste. Kakav je to uzor za mladost?", pita se još jedan Pirovčanin, Elvis Meić-Sidić.
Godišnje oko 120 tona glomaznog otpada općina je odlučila smjestiti uz groblje. Zašto, pitali smo načelnika baš na tom groblju.
"Svjesni smo da ova lokacija nije primjerena, nažalost prije stupanja novog pravilnika na snagu, skupljali smo glomazni otpad po seoskim putevima. Novom uredbom, omogućili smo mještanima da odlažu potpad na jednoj lokaciji", objašnjava načelnik općine Pirovac Ivan Gulam.
Neshvatljivo, ali odlučili su da to bude baš na mjestu gdje se pokapaju mrtvi. Prije 10 godina općina je dozvolila da se ovdje odlaže krupni otpad, no s vremenom je to postalo odlagalište svog smeća. Problem je, kaže načelnik, i to što većina zemlje nije u njihovom, nego u državnom vlasništvu.
"Trebamo novu lokaciju? Da, imamo novu, ali čekamo državu da nam pomogne da dobijemo zemljište kako bismo to riješili. Nije to obečavajuće za gospodina Madunića, ali mi nemamo niti jedan kvadrat zemlje na području općine za koji možemo reći tamo ćemo, to je naše", kaže Gulam.
Načelnikova opravdanja ništa ne znače Pirovčanima koji traže dostojanstveno groblje.
"Slani su mailovi na ministarstva, županijske inspekcije, na park prirode Vransko jezero koje je tu par kilometara, uglavno svi odgovori su - nije u našoj ingerenciji", rekao je Pirovčanin Emil Matuša.
I ovo vjerujemo Emilu, zato što smo pokušali isto to. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja kaže - nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Oni pak kažu da nemaju nikavih saznanja o situaciji u Pirovcu i da se obratimo Općini, koja sve prebacuje na ministartva. A ono Državne imovine nije nam ni odgovorilo. Dok se oni igraju pokvarenog telefona, hrpa smeća je sve veća.
Tako Pirovčani jednu noć ilegalno odlažu smeće, a drugi dan idu na groblje koje im smrdi.
Dvatesetak metara od ograde deponija živi i umirovljeni Vojmir kojem je nakon svake bure kuća puna smeća.
"Ovdje je problematično preko ljeta, kada sve smrdi. Nosi mi vjetar papire, najlone... Odustao sam ja tražiti pomoć, vidim da me zaje******. Mislite li da će se to ikada riješiti? Neće", uvjeren je Vojmir Čubrić iz Slakovaca.
Stari i novi ministri, stari i novi načelnici općine, godinama ignoriraju hrpu problema svojih sugrađana u nadi da će to riješiti - netko drugi.
Pa se tako Zloselo, kako su Pirovac davno nazvali Turci, jedino u Hrvatskoj može pohvaliti da na istom mjestu zbrinjava i smeće i mrtve.
