"Nova generacija nezaposlenih" duhovito je pisalo na majicama nekih arti-201205180400006 odrađujući svoju norijadu. Tulumarili su i veselili se, neki i napili. Ako ne psujemo zbog prometnih gužvi, mi stariji sjetimo se kako je izgledao naš zadnji dan škole, pa se ili zgražamo zbog rasipanja brašna ili nostalgično uzdahnemo. Dušebrižnici se na prvu zgražaju nad alkoholom, na drugu nad radnom perspektivom mladih 'ponorelih'. Tržište rada ih treba, kao što je to primijetio nepoznati mladi vicmaher koji se dosjetio natpisa za majice, kao rupu u glavi....
Sekunde do katastrofe
Dok čitam vijesti ovih dana, stalno mi pada na pamet narodna (navodno kineska) mudrost, odnosno kletva. Dao Bog da živiš u zanimljivim vremenima. Pa što je baš mene zakačilo da moram živjeti, privređivati, kućiti se, praviti i odgajati djecu u ovim vremenima koja će neosporno povjesničarima biti zanimljiva. Pitanje je samo koja će im biti na top listi.
Hoće li ove naše dane jednom analizirati kao u onim dokumentarcima o željezničkim i avionskim nesrećama, iz sekunde u sekundu? "Ovo je bio trenutak u kojem središnja banka nije povukla ručnu kočnicu...", "ovdje je zakazao mehanizam"... ili "skretničar (čitaj: premijer, predsjednik, političar...) u ovom trenutku to nije mogao znati, ali da je aktivirao sklopku..." Hoćemo li se svi mi skupa za pet ili deset godina osvrnuti oko sebe, omamljeni poput unesrećenika iz prometne i upitati ono legendarno "gdje smo"?
Ili ćemo možda ipak o njima jednog dana čitati kao o prekretnici u kojoj netko jest uključio sklopku (čitaj: mozak). I pomogao nama ostalima da učinimo isto.
Pogledaš se ujutro u ogledalo i kažeš sam sebi, Zoki...
Jer, bi li izlazak arti-201205160577006 iz eurozone bio baš tako strašan? Zašto se mora pod svaku cijenu izbjeći bankrot te zemlje? Ta ona je bankrotirala već više puta, zar je bankrot kraj svijeta? Neki kažu da arti-201205170023006. A ako bankrotira i ne plati svoje dugove, zašto bi vlade morale izvlačiti privatne banke koje su je kreditirale? Zašto stalno svi mi plaćamo pohlepu nekolicine? Usuđujemo li se dovesti u pitanje uvriježene mudrosti?
No, premijer Zoran Milanović neki je dan najavio da ćemo morati preispitati svoja prava, svoj život iznad mogućnosti, jer, arti-201205140813006. Pa gledamo je. Tamošnje je birače korumpirana i nesposobna politička elita prvo potkupljivala socijalnim transferima, a zatim im ponudila samo glad i bijedu dok ne otplate dugove takve politike. Pa sad gledamo zemlju u kojoj su birači izabrali radikalne (pretežno lijeve) političke opcije. I izgledno je da će to ponoviti. Pitanje glasi: gledate li vi Grčku, gospodine premijeru?
Dakako da je možda bolje znati svoja ograničenja. Ono, kad se pogledaš ujutro u ogledalo i kažeš sam sebi, Zoki, možeš li promijeniti svijet? Možeš li biti socijaldemokrat koji će ponovo otkriti značenje te riječi? I, kad shvatiš odgovor, držiš se onog što znaš ili misliš da znaš. Odnosno onoga što su ti rekli da trebaš. Držiš se sredine puta. Ali možda si ipak trebaš dozvoliti bar malo skretanja, poput Hollandea, kojeg je Merkelica morala po crvenom tepihu navlačiti u red?
Zna(m) s(v)e
A navlačenje specijal-201012070191004-Izbori u HDZ-u napokon završava. Jedan (ili jedna) od njih u nedjelju navečer postat će (ili ostati) čelna osoba najjače oporbene stranke i bez obzira na to tko će to biti, bit će zabavno vidjeti kako će se stranka uspjeti održati na okupu nakon svega što je izgovoreno, izvučeno, plasirano, podmetnuto, natuknuto ili izmišljeno u kampanji. Ovisno o tome tko će pobijediti i kako će se stvari po stranku odvijati na sudu, pojavili su se i prijedlozi za novi slogan. Ako pobijedi bivši obavještajac Karamarko prijedlog je "Zna(m) s(v)e", ako na čelu ostane Kosor ili dođe Milinović, slogan bi mogao biti "Zna se, ali ja ne znam ništa", Milošević bi mogao odabrati "(Ne) zna se", a Kujundžić "(Ne) zna (me) se".
Poruga krvnika
Nekad su vremena bila još "zanimljivija", ali sada su davno završena, nadajmo se. Ovih dana dobivaju epilog, na sudu u dalekoj Nizozemskoj. Završena su za većinu nas, ali ne i za one koji se svako jutro bude sa sjećanjem na nekog tko nije dobio priliku maturirati, biti nezaposlen ili raditi, ženiti se, praviti fotoalbume i komentirati vremena u kojima živi, ostarjeti i umrijeti u svom krevetu. Još jednom oni, a i svi mi moramo čuti smijeh i porugu krvnika. Napisao sam već da ne postoji ljudski, ovozemaljski sud koji Mladiću može doista pravedno presuditi, ali ako su svi do sada osuđeni pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije dobili zatvorske kazne od nekoliko godina do nekoliko desetaka godina, specijal-201012070191004-Ratko Mladić zaslužio je da dobije bar dvostruko od zbroja svih njih zajedno.
A kakvu god kaznu na kraju dobili Gotovina i Markač, ostat će zapisano da su izrazili žaljenje zbog zločina nakon Oluje, ustvrdivši međutim da oni nisu za njih odgovorni. A i da je Gotovina priznao da je pogriješio kada se skrivao od Suda.
Sud im možda potvrdi kaznu, ali možda ih i oslobodi ili im, što je vjerojatnije, smanji kaznu, ali tu njihovu poruku bi bilo dobro da čuju oni koji za te zločine ne žele čuti.
