Damir, nazvat ćemo ga tako za potrebu ove priče, jer želi ostati anoniman, ima 34 godine, iz Rijeke je, i do lani je, ali samo fizički, bio žena. Od svoje druge, treće godine, dokle sežu njegova sjećanja, a tada se zvao Mirna, znao da je dječak, kasnije muškarac, i ništa drugo nije dolazilo u obzir.
Odijevali su ga kao djevojčicu jer je roditeljima i široj okolini, dakako, i bio djevojčica, a on se koliko god je to kontra sebe mogao, pokušavao i ponašati kao djevojčica, ne upadati previše drugima u oči i pomiriti se s onim što mu je priroda dala. Tek je s trideset godina Mirna kazala roditeljima i ostalima u bližoj okolini da je muškarac, a onda, zahvaljujući njihovim pozitivnim reakcijama, dobila vjetar u leđa i krenula dalje u namjeri da i fizički postane muškarac, piše Novi list.
Prošle je godine otišla u Beograd gdje su joj operacijom uklonili ženske unutarnje, i vanjski spolni organ, i zamijenili ih muškim obilježjima. Operacija je trajala šest sati, pri čemu su Damirova i gornja i donja ženska spolna obilježja promijenjena odjednom. Izvađeni su mu maternica i jajnici, uklonjene grudi, konstruirano muško spolovilo.
Damir je danas, i inače visok oko 180 centimetara – Damir u svakom pogledu. Nešto je nježnije muške građe, no radi na svojim mišićima, mladolik je, zgodan, simpatičan i nadasve – konačno sretan.
Oduvijek muško
"To je to", zaključuje. Sad je ono što je, veli, oduvijek trebao biti, a gradu i svijetu poručuje da transseksualci nisu izvanzemaljci nego ljudi zarobljeni u tijelu suprotnog spola. "Otkad sam znao za sebe, znao sam i to da mi žensko tijelo nije pripadalo. Želio sam muške igračke, ali je i moja motorika bila muška, baš kao i snaga. Na tjelesnom u školi nisam bacao loptu kao djevojka, svi su se čudili i tome kako dobro bacam kamenčiće u more. Kad bi se djevojčice 'sjatile' nad nekom malom bebom, ja nisam imao tu potrebu, reagirao sam i na to totalno – muški. Nikad se nisam osjećao kao djevojčica, ali sam se tome prilagođavao koliko sam mogao, pa nisam, recimo, ljudima na ono klasično pitanje što želim biti kad odrastem, odgovarao da želim biti James Bond već – učiteljica. Njima je to bilo OK, a i meni je, barem sam tada tako mislio, bilo lakše prolaziti kroz život na taj način", priča Damir.
"Nakon operacije za mene se ništa nije drastično promijenilo jer sam ja od tog trena uistinu bio ja, ono što sam bio od prvog dana života. Normalna sam i sretna osoba, konačno zadovoljna i u svom tijelu", zaključuje Damir. Raniji psihološki testovi pokazali su, zanimljivo, da je k tome i konzervativan, no kako on to jednostavno objašnjava, ne znači da su transseksualci, homoseksualci ili bilo tko drugi za kim se okrećemo, liberalni, preliberalni – to su normalni ljudi kod kojih se priroda zabunila.
