Mnogi ljudi u Hrvatskoj ne usude se priznati da su gay i život provode u neprestanom strahu i nelagodi, no to nije slučaj i kod 30-godišnjeg Renata Samardžića koji je otvoreno i javno priznao da je gay. Ispričao nam je kako se osjećao na samom početku, ali i kako se osjeća danas.
„Nije me toliko bilo strah, već je konstantno postojala ta neugoda zbog toga što znam da me tamo neki ljudi mrze i ne žele mi dobro, ali ne bih rekao da sam bio u strahu. Ja sam oduvijek bio sam svoj čovjek i nije me briga što ljudi pričaju o meni. Neshvatljivo mi je to da netko prati moj život, život mojih prijatelja i svih tih ljudi koje društvo ne voli“, kaže Renato.
Renato Samardžić, 30-godišnji je content creator i voditelj društvenih mreža. Završio je magisterij anglistike i južnoslavenskih jezika na Filozofskom fakultetu. Prvi je hrvatski YouTuber koji je priznao da je gay. Danas se više toliko ne bavi snimanjem za YouTube, ali ga je zato zaintrigirao TikTok na kojem redovno nailazi na zastrašujuće komentare i prijetnje smrću. Svoj prvi javni istup imao je 2013. godine kada je objavio video o Željki Markić i referendumu o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj.
„Jako me bila naživcirala Željka Markić. Kako sam tada živio u Poljskoj i fizički nisam mogao napraviti puno, shvatio sam da postoji opcija videa koji sam odlučio objaviti na YouTubeu. Morao sam reagirati zbog bijesa i neugode što neki ljudi misle da mogu upravljati mojim životom“, kazao nam je Renato.
'Znam koja mjesta trebam izbjegavati'
Kada se vratio u Hrvatsku, aktivno se angažirao s organizacijom Iskorak, Zagreb Prideom i ostalim organizacijama koje se bave ljudskim pravima i LGBTQ životima u Hrvatskoj.
Nerijetko smo svjedoci homofobnih napada u svim dijelovima Hrvatske. Renato kaže da se osjeća sigurno, ali da izbjegava sumnjiva mjesta i pazi da se ne dovede u potencijalno opasnu situaciju. Ipak i on, unatoč oprezu, ima loših iskustava.
„Što se tiče mog mozga i mog tijela, mogu reći da se poprilično sigurno osjećam, ali znam da se drugi ne osjećaju sigurno i ne žive kao ja. Sada govorim u ime cijele zajednice ili barem jednog dijela jer sam svjestan i upoznat s ljudima koje je strah i ne osjećaju se sigurno. Ja sam poprilično samouvjeren. Živim jednim normalnim životom po pitanju nekih svojih uživanja i životnih prava i ostalih segmenata života, ali kažem, puno ljudi se tako ne osjeća i ne razmišlja isto kao i ja. Dobio sam jako puno poruka od drugih da im je super na pet minuta pobjeći iz stvarnosti i pogledati taj YouTube ili TikTok video jer primjerice žive u nekom selu i teško im je. I ja sam iskusio tu hrvatsku centralizaciju i vidio neku razliku otkad sam u Zagrebu“, ispričao nam je.
„Osjećam se poprilično sigurno. Znam što trebam izbjegavati i koja su sve mjesta sumnjiva. Čini mi se da imam dobru procjenu psihologije ljudi. Odmah ih u startu izbjegnem. Ne ulazim u bilo kakve odnose sa sumnjivim ljudima.
Mene i moje prijatelje napali su ispod mosta kod kluba Močvare gdje smo se družili. Tada nisam bio svjestan da se tamo okuplja ekipa koja možda nije toliko prijateljski raspoložena prema LGBTQ populaciji. U Močvari je bio post pride party i napali su nas. Svatko je od nas dobio udarac, ništa ozbiljno po život, ali smo bježali. Tamo recimo više ne idem“, kazao je Renato.
'Pokupio sam šaku u glavu'
Imao je loših iskustava u nekim manjim mjestima u kojima, tvrdi, treba pripaziti na izgled i odjeću, ali poručuje da nikada nije klonuo duhom.
„Jednom sam primjerice obukao tajice i pokupio šaku u glavu. Jednostavno svijest ljudi u manjim sredinama ipak nije na tom nivou gdje ja mogu biti siguran. Izbjegavam takva mjesta gdje bi mi se to moglo dogoditi, ne treba mi to u životu. Bit ću na mjestima gdje sam siguran i gdje mi je dobro i gdje ne moram razmišljati što nosim na sebi. To njihovo nezadovoljstvo vlastitim životom nije moj problem. Ako se oni iskaljuju na meni, to nije moj problem i ne želim tome pridavati veliku pozornost jer kada se ti uključiš u taj sukob, to će ih dodatno raspaliti. Oni žele komunikaciju s nama na taj način. Oduvijek sam ignorirao ružne komentare i upadice, ali znalo mi se dogoditi da puknem i reagiram, ali sam shvatio da onda situacija bude još gora. Ignoriranje ih najviše boli.
Sva ta loša iskustva nikada me nisu pokolebala da sam pomislio da se vratim 'natrag u ormar', da se rasplačem ili da mislim da je sa mnom nešto krivo. To su jednostavno ljudi koji ne razumiju, koji nisu educirani, koji su netrpeljivi, koji nemaju tolerancije. Imaju taj neki svoj kalup i tako žive i kada se nađe neki 'outsider', dođe do sukoba“, poručio je.
'Vikali su mi pederu, pič***…'
Kaže da danas ima puno više samopouzdanja i da glavu uvijek drži uspravno. Ružni komentari na internetu dio su njegove svakodnevice i s njima se odlično nosi.
„Kada bih u srednjoj školi obukao ono što nosim danas, ljudi su mi znali vikati 'pederu', 'pičk***, 'baletanko' i sl. Danas toga više nema, ne znam je li do mog samopouzdanja jer nisam nešto dramatično promijenio svoj izgled od tada. Ipak, na internetu je to i dalje jako loše. Pišu mi da umrem, da se ubijem, da ne zaslužujem živjeti, da sam nakaza i tome slično. Na TikToku radim videe o tome kako je biti gay na Balkanu i s tim se volim šaliti. Nekad znam brisati i filtrirati takve komentare, ali sada sam ih ostavio da se vidi kakav je Balkan. Presnimio sam te komentare i napravio novi video samo da ljudi vide kakve komentare ja dobivam samo zato što sam gay i što sam iskomentirao što meni ljudi govore. Kada meni kažu: 'Mrš pederično' i ja to spomenem i na to dobijem komentare poput: 'Tako treba! To i zaslužuješ. Mrš iz moje zemlje', ispričao je Renato Samardžić.
'Hrvatska napreduje'
Tvrdi da, iako spor, napredak se u Hrvatskoj vidi i osjeti.
„Baš sam u četvrtak proslavio 30. rođendan i jako me razveselila vijest da je u Hrvatskoj, napokon, omogućeno posvajanje djece istospolnim parovima. To mi je bio lijep poklon za rođendan. Što se tiče zakonske regulative, Hrvatska napreduje. Mislim da kada se sada nešto s autoritativne strane postavi na taj način da je nešto dozvoljeno, onda se i društvo drugačije ponaša. To će posvajanje i dalje biti nekakva borba, ali postoji grupa ljudi u Hrvatskoj koja će vidjeti da je to nama sada dozvoljeno na zakonskoj razini te će preispitati svoje stavove.
'Teže je mijenjati mozgove, nego papire'
U zadnjih deset godina, pomak u Hrvatskoj postoji, malo je usporeniji od ostatka Europske unije. Što se tiče društvenih aspekata, ja bez previše razmišljanja znam obući 'crop top' i u njemu prošetati ili znam biti malo više feminiziran što se isto tako jako dugo izbjegavalo u javnosti jer je postojala velika vjerojatnost da će te netko prebiti. Sada vidim da hodamo puno slobodnije i hrabrije gradom nego prije. Ne znam čega je to sve posljedica, ali pomak se vidi i to dolazi s godinama. Svakako je teže mijenjati mozgove, nego papire.
Okružio sam se ljudima koji me razumiju, vole i žele. To nekada nije bilo tako jer te sistem ugura u okruženje poput srednje škole gdje ne možeš birati tko će sjediti pored tebe i oko tebe, ali danas kada više nisam u tom nekom sistemu, počevši od fakulteta koji je bio jako liberalan po tom pitanju. Okružio sam se mentalitetom koji mi paše. Činjenica je da idemo na bolje, ali nisam siguran da idemo u smjeru u kojem bismo trebali ići. Meni nije dobro kada se netko postavi tako da ga nije briga i da im je u redu da LGBTQ zajednica ima svoja prava dokle god to ne bude u njihovom osobnom okruženju. Ljudi bi trebali to istinski prihvatiti“, kazao je Renato Samardžić za RTL.hr.
Kako je i Renato primijetio, napredak u Hrvatskoj se događa, ali jako sporo. Zakonski, LGBTQ zajednica sve je više zaštićena, ali mentalitet, svijest i iskreno prihvaćanje, nešto su na čemu će se svakako još puno morati raditi.
