Razgovarali smo s istinskom legendom heavy metala!

Za početak htio bih te pitati nešto o novom albumu „Enslaved“. Nakon sedam godina promijenili ste postavu i na neki način album zvuči kao povratak vašim death metal i thrash metal korijenima?

Da, željeli smo napraviti mnogo ekstremniji album od prijašnjih i uspio sam pronaći prave ljude za to. David Kinkade i Tony Campos su svirali u nizu sjajnih black i death metal bendova i na neki smo način snimili ploču inspiriranu mojim nekadašnjim uzorima, grupama poput Morbid Angel, Death i Massacre. Ispalo je super, trenutno je izvodimo uživo i fanovima se zaista sviđa. Mislim da smo učinili pravu stvar.

Nakon odlaska iz Sepulture, vaši su se tekstovi počeli mijenjati i govoriti o stvarima poput religije i duhovnosti. Kako je došlo do te promjene?

Mnogo više o duhovnosti, nego o religiji, nisam tu da bih bilo kome propovijedao ili nametao bilo koju religiju. Mislim da svatko ima pravo birati u što će vjerovati ili želi li uopće vjerovati u bilo što. Pjevam o onom što osjećam, doživio sam brojne tragedije i u tim mi je trenucima vjera pomogla. Zbog toga sam odlučio sve svoje albume posvetiti Bogu, što je u stvari ispalo jako punkerski, kao da radite nešto što se od vas ne očekuje, kao da se borite protiv nečega iako je jedina poruka: Bog je dobar.

Vaša tri sina također sviraju na novom albumu, kako je bilo surađivati s njima?

Bilo je sjajno, već dugo želim to učiniti, no morao sam čekati da malo odrastu. Sada već dosta dobro sviraju i pišu pjesme, biti s njima u studiju je zaista neponovljivo. Nakon toga krenuli smo zajedno na turneju i njihovi bendovi trenutno otvaraju naše koncerte. Prekrasno je imati ih u autobusu, vraćaju me u vrijeme kada sam počinjao sa Sepulturom. Nekima od njih ovo je prvi put da sviraju u Europi i zaista sam ponosan i počašćen što su kraj mene.

Karijeru ste započeli kada ste bili njihovih godina. Glazbena scena se izmijenila u potpunosti, mislite li da je mladim bendovima danas lakše nego što je bilo u osamdesetima?

Dobro pitanje, iskreno ne znam. Kada smo mi počinjali, morali ste raditi demo snimke i nositi ih izdavačima i radijskim urednicima. Danas imate internet, koji približava i smanjuje svijet. Zahvaljujući internetu, imate priliku otkriti bendove iz Indonezije, Tajlanda, Brazila i svih drugih mjesta koja vam u ono vrijeme nisu bila dostupna. S druge strane, konkurencija je veća nego ikad i na primjeru svojih sinova shvatio sam koliko je teško kada svi žele biti priznati i postati poznati preko noći. Tako da ne bih rekao da im je lakše, ali internet im u svakom slučaju puno pomaže.

U to vrijeme, vaš rodni Brazil imao je jednu od najjačih metal scena na svijetu. Kako je danas, pratite li nove grupe u vašoj domovini?

O da, stalno pratim što se događa u heavy metalu i jedan od najvećih užitaka mi je otkrivati nove bendove. Brazil još uvijek ima opako dobru scenu i veliki broj izuzetno talentiranih mladih ljudi koji mi, kada sviramo tamo, daruju svoje CD-e. Vjerujem da će uskoro nešto veliko ponovno izaći od tamo.

U posljednjih 30 godina surađivali ste s nevjerojatnim brojem glazbenika, čak i s velikim rock zvijezdama poput Davea Grohla. Postoji li netko s kim biste zaista željeli raditi, a dosad niste imali prilike?

Trenutno najviše slušam thrash, a većina najvećih thrash grupa i dalje svira, poput Kreatora, Destructiona, Celtic Frosta... San mi je okupiti sve te momke u studiju, na albumu Soulflya. To bi bilo jeb..o sjajno!

Imate zaista poseban odnos sa svojim obožavateljima koji sebe proglašavaju dijelom Soulfly plemena. Posljednji put kada ste svirali u Zagrebu neke od njih zaštitili ste od pretjerano agresivnih redara. Događa li se to često na vašim koncertima?

Da, imamo zaista duboku i snažnu povezanost s našim fanovima. Kada vidim koliko klinaca ima istetovirano ime našeg benda, shvatim koliko im znači to što radimo i zaista sam ponosan što imamo tako vjerne i fanatične obožavatelje. Sve to čitavu priču čini mnogo većom od običnog benda. Poslije koncerata uvijek se druži jako puno ljudi, osim publike tu su i naši članovi obitelji i prijatelji koji putuju s nama. Baš poput pravog plemena.

Na turneji ste posljednjih šest mjeseci. Što možemo očekivati na zagrebačkom koncertu?

Bit će zakon! Obožavam turneje, još uvijek osjećam tremu prije koncerta, nikad nisam izgubio to uzbuđenje uoči izlaska na pozornicu. Volim takav život, svaku večer u drugom gradu, upoznavanje novih ljudi, drugačijih kultura, rođen sam za to. Ima nešto nomadsko u meni, zbog čega nikad nisam mogao biti predugo na jednom mjestu.

Incite i Lody Kong, u kojima sviraju vaši sinovi, na koncertima nastupaju kao vaše predgrupe. Kako fanovi Soulflya reagiraju na njih?

Naziv turneje je Maximum Cavalera Tour, što znači da je u pitanju obiteljska stvar. Gotovo da je riječ o malom festivalu, pošto dobivate tri potpuno različita benda istu večer. Lody Kong, grupa mojih mlađih sinova Zylona i Igora, više nalikuje ranoj Nirvani i Melvinsima, dok Incite sviraju moderni heavy metal. Zaista su ih dobro prihvatili, upoznali su mnogo ljudi, dobili puno poklona... Stvarno smo se potrudili oko ove turneje i možete očekivati opaku metal večer!