Braća Mamić su vijest tjedna, trenutno je sve ostalo manje bitno. U okolici su mogle padati atomske bombe, mogli su nas napasti marsovci, kontinenti su se mogli spojiti, sve bi to ostalo u drugom planu. Sada je važan samo slučaj Mamić, jer taj je slučaj veći od nogometa, on je čista esencija ova države i njegovo rješenje donosi ključan odgovor – jesmo li ipak ostali normalni?
Zašto Zoran Milanović mora Mamiću slati cvijeće?
Svaki puta kada Zdravko Mamić opsuje udbaško komunističku majku, svaki puta kada alarmira javnost kako hajku na njega vodi sam vrh vlade, Zoran Milanović mora platiti rundu čitavom bircuzu i mora na Zdravkovu adresu poslati buket cvijeća. Naime, Milanoviću je popularnost počela rasti, i ako on zaista stoji iza ovoga što se događa familiji Mamić (pustimo na miru bajke o neovisnom sudstvu), a Zdravko nam svim silama pokušava objasniti da zaista stoji, onda će SDP zaista uhvatiti priključak s vodećim HDZ-om. Ta raja koja nedjeljom izlazi na izbore, ta raja voli odvažne face, autoritete, nekoga tko je zaista u stanju skupiti muda i spustiti se među branitelje u prosvjedu, voli face koje znaju stati na kraj lokalnim nogometnim šerifima. Jednostavno, raja voli takve. Mamić možda jest financijaš HDZ-a, ali trenutno punom snagom radi za Milanovićev rejting, a da toga uopće nije svjestan. Elem, puca mi prsluk za SDP i HDZ, ne zanimaju me baš previše. Više me brine što će biti s Dinamom, klubom koji sam nekada toliko volio, od trena kada me moj stari prvi put, onako na ramenima, odveo na utakmicu. Što će biti s klubom za koji ne navijam već deset godina, silovanim, opljačkanim, poniženim? Što će biti sa Savezom koji upravlja reprezentacijom, jedinom nogometnom momčadi do koje mi je još stalo? Što će biti sa Savezom, nakupinom uhljeba, poslušnika, poltrona, intereždžija, profitera, džon obraza, nakupinom beskrupuloznih, bahatih i bezobraznih likova? Što će biti s našim nogometom? Te me stvari zanimaju. Hoće li biti snage i dovoljno dokaza da se Mamićeve svinjarije do kraja istjeraju na čistac, hoće li sudovi imati muda izdržati pritiske, e to me zanima. Mamiću dajem pun gebis trulih karijesa, a onome tko se sjetio povesti ovu istragu, njemu dajem jedan mudri umnjak. Da je reagirao na vrijeme, prije kakvih deset godina, dobio bi barem još dva komada.
Može li Švabo ipak biti ljubomoran na Hrvata?
Došlo nam je dugo toplo ljeto. Grad je pun preplanulih djevojaka, prolaze ulicama osunčanih bedara i golih leđa. Plaže su krcate istesanim muškim tjelesinama, cure leže na ručnicima i prave se da drijemaju, a zapravo sve to skupa promatraju škiljeći kroz napola spuštene kapke. Po mnogo čemu smo u potpunom dreku, i čovjek može nabrojati jedno dvadeset razloga zbog kojih bi bilo dobro istog časa emigrirati iz Hrvatske. Ali opet, kada nam dođe ljeto, onda nas dragi Bog ne bi potjerao odavde. To je taj zakon o nikada potpunoj sreći. Džabe ti Švabo pare, i džabe ti savršeni državni aparat, i džabe ti standard, kada nemaš tako lijepe cure, kada nemaš tako finu klopu, i kada nemaš to famozno hrvatsko ljeto. Tako pričam u srpnju. Zima donese neku drugu priču. Ali sada je dobro, sada je lijepo, sada neka traje zauvijek. Ljeto moje drago, evo ti tri mudra karijesa, ne odlazi nam tako skoro, ako Boga znaš.
Što Hrvati trebaju naučiti od Grka?
Kaže narod da pušiš kao Turčin, da imaš para kao Đajić i da si dužan kao Grčka. Ova posljednja ga je stvarno najebala. Za nekoliko sati ćemo saznati rezultate grčkog referenduma. Pa ćemo za nekoliko dana saznati ostaje li Grčka u euro zoni, i znat ćemo kako to funkcionira kada jedna država unije ode na kvasinu. Bolje je da saznamo, jer postaji šansa da će i nama samima to iskustvo trebati. Žao mi Grka, nije narod ništa kriv. Čekaj, čekaj… ili možda ipak je? Svaki narod ima vlast koju zaslužuje, jer narod ju je birao. Jesu li Grci, baš kao i mi Hrvati, nekim čudom desetljećima uvijek na vlast instalirali promašene slučajeve? Vrlo vjerojatno. Ipak, žao mi je ljudi. Svakom buzdovanu koji postupcima doprinese da mu vlastita država ode u bankrot ide jedan truli karijes.
