Njihova lica ne kriju očaj, već dva mjeseca su bez plaće, a od
rujna su i na čekanju. Neki su cijeli radni vijek proveli u
trogirskom škveru.
“Ja sam sve godine bio u ratu i poručio bi gospdinu Medvedu da
više nema priče, nema. Gotovo….”, kaže Tonči
Radnović, radnik Hrvatske brodogradnje
Trogir.
“Nigdje para nema u Brodotrogiru. Zašto ljude omalovažavaju,
zašto ime ne daju plaće ili kažu: ljudi ovdje više nema
izgleda za radnika, tu će biti hoteli. Dajte ljudima plaće, dajte
otpremnine, a ne da ih netko zavlači“, dodaje radnik
Damir Palada.
Ovo nije prvi put da kasne plaće, a oni svjetlu budućnost tu više
ne vide.
“U tome je problem što nitko ne zna što dalje, nemaš odgovora kad će plaća, zavlače, lažu. Ne znam koliko su mi dužni jer ne mogu dobiti podatke kolika mi je plaća”, kaže ogorčeni Perica Mitar.
“Posla više nema.. mi smo što smo imali završili. Što nas
tiče mi smo na kidanju limova I završili smo što smo imali - sad
smo na čekanju”, kaže Palada.
Privatizacija Brodotrogira dovela je da prebacivanja radnika u
sestrinske firme. I dok jedni primaju plaće, njih 120 ne zna
dokad će čekati…
“Poslove na kojima oni rade nismo uspjeli naplatiti od
naručitelja. Jednu i pol plaću prije ove dvije smo uspjeli
isplatiti iz drugog izvora, odnosno sestrinskih firmi kroz
pozajmicu, a za ove dvije plaće nemamo drugi izvor, nego moramo
naplatiti potraživanja“, kaže Mateo
Tramontana, direktor Hrvatske brodogradnje
Trogir.
Iako je upoznat sa slučajem ministar Aladrović ističe da se to
pitanje rješava u ministstsvu gospodarstva.
“Očekuje se da se dođe do određenog rješenje. U tom
kontkestu mi imamo agenciju za osiguranje radničkih tražbina i
ukoliko bude potrebno reagirat ćemo i u to smjeru“, poručuje
Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog
sustava, obitelji i socijalne politike.
Pomoć radnici očekuju što prije jer više mjeseci čekaju samo
ono što su radom i zaslužili - svoju plaću.
