U trgovinama Konzuma uobičajena užurbanost. Pokušavamo u tajnim razgovorima doznati stvarno raspoloženje radnika. Pritisak je ovih dana ogroman, a pravih informacija - malo.
200 kuna za Uskrs primili su u bonovima, a dalje od toga - oko 14 sati - nisu se usudili ni razmišljati. Zanimljivo, unatoč svemu - ili baš zato - radnici su oboružani osmjesima i optimizmom.
"Mi nismo osjetili ništa. Mislim da ćemo dobiti plaće, sve je u redu", smatra jedna radnica.
Ipak, nije nam dugo trebalo da nađemo i drukčije mišljenje. U obližnjem kiosku Tiska – radnica nam je otvorila dušu. Nisu samo plaće problem Agrokora..
"Kakav god promet ostvarili, oni su nam govorili da je nedostatan. Radnici su izloženi zapravo tihom obliku mobinga, uskraćuju im se informacije koje su bitne za uspješan rad tako da. Postoji hijerarhija na kojoj svi znaju što će se dogoditi, a do radnika ne dolazi nikakva informacija tako da su suočeni tek na dan stupanja na snagu nečega da moraju još i to odraditi primjerice. Vrlo teška situacija za radnika. Svi smo u strahu od javnog istupanja jer svi imamo obitelji i svima nam je stalo da naša tvrtka bude ono što je bila nekad", priča nam radnica Tiska.
Njezin identitet nije važan, ali jest iskustvo od 30 godina uz plaću od 3000 kuna.
"Naš pad je počeo ulaskom u koncern Agrokor. Tada smo svi znali da je to početak kraja. Unazad 5 godina kad je jedna osoba počela raditi 11, čak i 12 sati, to je postalo neizdrživo", prisjeća se.
Plaća koja je njima stigla danas, i prvi put u povijesti - kasnila - bila je utjeha danas i Konzumovim radnicima da Uskrs neće dočekati praznog novčanika. A, kaže, osjeća se kao dio kompanije i nada se da od sada dalje - može biti samo bolje.
