Križevačkom inženjeru Branku Butkoviću (76) vid je u potpunosti nestao, punih 27 godina nakon što mu je dijagnosticirana degeneracija makule ili žute pjege, teške bolesti očiju. Kao prvi strojarski projektant u negdašnjem Čeliku, sam je projektirao proizvodnu liniju u Saponijinoj tvornici u Osijeku, piše Podravski.hr.
Ispričao je kako je život slijepih vrlo težak, ali i da je Hrvatska na svjetskom dnu po brizi prema toj populaciji. Prisjetio se dana kada mu je vid počeo polako nestajati. Kada je prvi put otišao doktorici, nisu mu znali postaviti dijagnozu, a kad jesu, liječio se na zagrebačkom Rebru, no tek je nedavno doznao da su ga liječili - pogrešnom metodom.
"Trebao mi je ostati periferni vid do kraja života, ali ugradili su mi radioaktivne pločice, koje su trebale zaustaviti pogoršanje vida, no umjesto toga ja sam oslijepio. Postoje druge metode, no za mene je sada prekasno", ispričao je Branko. S druge strane, nadodaje, usvojio je nekoliko "trikova" štapom za bolje snalaženje, a između ostalog mu se pojačao sluh te je razvio intuiciju kakvu prije nije imao.
Na upit zašto je skrb prema slijepima u našoj državi na niskim granama, inženjer je odgovorio:
"Imao sam pomoć od 350 kuna mjesečno, a sada, otkad sam potpuno oslijepio, dobivam 500 kuna mjesečno. U saboru je bio jedan slijepi zastupnik, a nikad nije ni riječi rekao o tome da je Hrvatska država koja najmanje u cijelom svijetu pomaže slijepima. Kod nas je naknada 48 eura. Za usporedbu, u Albaniji je to 60 eura. Za nas se društvo ne brine dovoljno."
Najviše bi mu trebala, kaže, besplatna pomoć.
"Sat pomoći sada plaćam 30 kuna. Ako mi ta osoba ode na plac po sir i vrhnje, treba mu sat vremena tamo i natrag. Neka sir i vrhnje dođu 30 kuna, to znači da ih plaćam duplo", zaključio je, a piše Podravski.hr.
