Biti ministar zdravstva nije lako u sustavu koji je bremenit problemima i gdje je teško provoditi promjene. Koji je bio Vaš motiv da prihvatite tu dužnost?
Prihvatio sam jer mislim da se čovjek ne smije izmicati od teških stvari. U sustavu sam više od 30 godina i poznajem ga. Kada me gospodin Plenković upitao rekao sam: Gle, ne radujem se tome mjestu ali sam spreman dati sve od sebe. Neću raditi radikalne poteze, nisam čovjek koji će obećavati velike reforme i radikalizam. Mislim da se ne treba dogoditi ništa velikoga u sustavu zdravstva jer ako Hrvatska po nečemu ne zaostaje za razvijenim zemljama, to je zdravstvo koje je na visokoj razini. Nastavit ću na tragu okupljanja, bez predrasuda, stranačkih, ideoloških i bilo kojih drugih. Okupljat ću ljude koji znaju u formalna i neformalna tijela i s njima ću razgovarati. Već sam razgovarao s ljudima iz financijskog sektora, za koje držim da mi mogu pomoći s idejama, kritičkim osvrtom i sugestijama za predstojeći rebalans proračuna.
U Ministarstvu ste tek tjedan dana, jeste li se upoznali s financijskom situacijom koju ste naslijedili od prethodnika? Iz završnog izvješća prethodne Vlade vidljivo je da su bolnice nastavile gomilati gubitke i nakon obustave sanacije u proljeće ove godine, da rastu troškovi za lijekove, ortopedska pomagala, bolovanja...
Na neformalnoj sjednici Vlade u ponedjeljak izvijestio sam o situaciji u resoru i što ćemo pokušati napraviti, kratkoročno i dugoročno. Po informacijama koje sam dosad prikupio, ukupni dug u sustavu iznosi 3,5 milijarde kuna. Svaki nam mjesec u prosjeku manjka oko 120 milijuna kuna, a to je godišnje oko milijardu i pol kuna. Bolnice mjesečno stvaraju manjak od 55 milijuna kuna, a kod lijekova u HZZO-u je to 65 milijuna. Nemam čarobni štapić niti ću moći priskrbiti neki dodatni novac, iako sam se pola u šali, pola u zbilji najavio ministru financija Zdravku Mariću da ubrzo dolazim razgovarati o novcu, na što mi je on u šali odgovorio: Nemoj žuriti. Zdravstvo svugdje u svijetu poskupljuje u prosjeku 5-8 posto godišnje, međutim, vjerujem da pomak možemo napraviti kroz racionalizaciju onoga što se nepotrebno troši te vidjeti možemo li kroz objedinjenu javnu nabavu doći do jefitnijih lijekova, potrošnog materijala i opreme.
S obzirom na financijske obveze Hrvatske u idućoj godini, hoćete li uspjeti zadržati zdravstveni proračun na razini 22 milijarde kuna i postići da se iz državnog proračuna napokon počnu uplaćivati sredstava za zdravstvenu zaštitu tzv. posebno osjetljivih skupina u iznosu od 4,8 milijardi kuna, što se samo djelomično podmiruje.
Ta zakonska obveza postoji, a zdravstvo od tog iznosa godišnje dobije oko milijardu kuna manje nego što bi trebalo. Ove godine smo dobili 2,2 milijarde kuna, a plan je da to bude 2,8 milijarde. Novca očito manjka pa se prebacuje i krpaju rupe. Naravno da ću pokušavati dobiti bar dio tih sredstava. Moj je plan, ako sustav hoćemo držati na pozitivnoj nuli, da pokušamo ostvariti godišnje uštedu od 500 milijuna kuna unutar sustava, počevši od ušteda na posebno skupim lijekovima, a da nam država uplati 500-700 milijuna kuna koji nam pripadaju. Na tom ću tragu pokušati graditi financije za 2017. godinu.
Koji su Vam prioriteti i prvi potezi?
Prioritet mi je sačuvati ljudske resurse jer su oni naša najveća vrijednost, ali i najbolnija točka sustava. Ako se nastavi trend odlaska mladih, i to najboljih liječnika, sestara i tehničara, hrvatski zdravstveni sustav neće moći dalje, i toga se iskreno bojim. U ponedjeljak sam dogovorio da HZZO žurno raspiše natječaj za zapošljavanje 300 mladih liječnika koji čekaju na staž. Ti su natječaji prebačeni na bolnice, što je u osnovi bila dobra nakana jer one najbolje znaju svoje potrebe, ali je to usporilo cijeli proces. Također sam zamolio bolnice koje su provele natječaj da tim mladim ljudima omoguće da što prije počnu raditi, jer će u suprotnom barem njih dvadesetak potražiti posao negdje drugdje. Drugi prioritet mi je analiza zapošljavanja medicinskog i nemedicinskog osoblja u bolnicama. Očito su se neki zaigrali i primili značajan broj nemedicinskog osoblja, pa treba vidjeti koliko je to bilo opravdano. I treće, želim napraviti žurnu analizu izvršenosti usluga u bolnicama, po opsegu i kvaliteti. Sustav kontrole mora postojati, nitko nema pravo spavati, a dobivati plaću. Mislim da će sam čin kontrole mnoge probuditi i potaknuti da rade bolje i više.
Nekoliko Vaših prethodnika pripremalo se na reformu bolničkog sustava koja je uključivala spajanja ustanova i odjela, smanjenje akutnih kreveta, više dnevnih bolnica, bolju palijativu, sve definirano kroz Nacionalni plan bolnica. Kakve su Vaše namjere, pogotovo jer ćete promjene teže provesti zato što više nemate ingerencije nad županijskim bolnicama?
Ja nisam revolucionar, sve što je dobro, a što su prije mene započeli prethodni ministri ću nastaviti, čak ako su neke ideje i prekinute. Mrežu bolnica treba racionalizirati i prilagoditi vremenu u kojem živimo, a na regionalnoj razini promjene će trebati iskomunicirati s pacijentima i lokalnim vlastima, da ne zatvaramo bolnice. Krajnje je neopravdano da na udaljenosti od 50 kilometara imamo četiri bolnice koje rade sve, ali zbog malog broja pacijenata i postupaka imaju nedovoljno iskorištenu opremu, manju kvalitetu usluge i specijaliste bez dovoljno prakse. Analiza će nam pomoći da znamo gdje koncentrirati određene struke, uvažavajući pritom da ni jedna bolnica ne smije ostati bez dnevnih bolnica i osnovne dijagostike. S druge strane, da bi se obavile uže diajgnostičke metode trebat će ponekad i putovati, ali mislim da je manji problem prevaliti 30 kilometara i dobiti bolju kvalitetu. Za očekivati je određene otpore, ali vjerujem da će snaga argumenata biti takva da će razumjeti kako je to primjereno ovom dobu.
Trebaju li građani očekivati da će idućih godina više financijski participirati u zdravstvenoj usluzi? Najavili ste donošenje košarice osnovnih usluga, što znači da bi ostale usluge, koje ne ulaze u osnovni standard, u nekom obliku trebalo doplaćivati.
S obzirom na financijsku situaciju, trebat će tražiti rješenja kako doći do milijarde i pol kuna koji nam svake godine manjkaju. Ove i iduće godine nikakvih poskupljenja ne bi trebalo biti, o tome ni ne razmišljamo. Za dalje ćemo vidjeti, koliko će rasti BDP, koliko će nam donositi doprinosi iz plaća, te kako će država podmirivati svoje obveze prema zdravstvenom sustavu. Novac koji nam nedostaje nećemo naći preko noći, a kratkoročno ćemo rješenja tražiti u racionalizaciji sustava, u čemu računam i na uštede kroz objedinjenu javnu nabavu te veću učinkovitost u bolnicama. To su mjere gašenja požara, no obećavati sada da neće nikada ništa poskupljivati bilo bi neozbiljno. Ne imati više novca značilo bi da nećemo moći pratiti suvremene trendove u medicini.
Kako ćete smanjiti liste čekanja koje su stalno gorući problem?
Liste čekanja bit će vječni problem, njih imaju i druge države. U primarnu zaštitu uvest ćemo u idućih godinu dana novih 200 timova, kako bi se podigla kvaliteta i liječnici imali više vremena posvetiti se pacijentima, te da ih se se ne upućuje odmah s vrata, po želji pacijenata, u bolnice bez objektivnog razloga. Mislim da će 200 novih liječnika u tom smislu biti ušteda za sustav. S druge strane, nastojat ću da se brojni dijagnostički postupci primaknu pacijentima, što znači da će određeni specijalisti iz bolnica dolaziti raditi dijagnostičke postupke u domove zdravlja i za to biti plaćeni.
Što će biti s mjerom koja je predviđala penalizaciju nehitnih pacijenata u Objedinjenim hitnim bolničkim prijemima?
Problem pritiska na hitnu službu nije od jučer, on je uvijek postojao. Postoje neopravdani pritisci, ali ne mislim uvoditi bilo kakve novčane penale. Njih treba smanjiti kroz primarnu zaštitu, kako bolesnik s ozbiljnim zdravstvenim stanjem ne bi u hitnoj čekao po nekoliko sati. Mislim da će trebati otvoriti dijalog o dežurstvima vikendom u primarnoj zaštiti i s liječnicima u koncesiji kako bi se taj teret podijelio. Oni imaju određene argumente kada govore o tome da ne trebaju dežurati, ali imam svakakvih informacija. Negdje su koncesionari jako opterećeni, no negdje žive lagodno s vrlo visokim primanjima. Ja ću o svemu progovoriti i s njima, ali na prijetnje i pritiske neću pristati.
U Ministarstvu Vas je dočekao još jedan gorući problem, novi Pravilnik o specijalizacijama, koji je izazvao pravu buru u sustavu. Kako ćete se tu postaviti?
Pravilnik ću mijenjati kroz vrlo kratko razdoblje kako bi zaštitio sustav, bolnice i pacijente, a pritom ću uvažavati ljudska prava liječnika. Pravilnik po kojemu liječnik nakon specijalizacije može isti dan otići iz bolnice koja ga je uputila na specijalizaciju izaziva velike probleme jer mnoge bolnice, od Siska i Bjelovara do Dubrovnika, imaju i bez toga probleme s nedostatkom liječnika. Kad preko noći donesemo odluku da svi mogu otići kuda žele, stvaramo nepopravljivu prazninu. Moralo bi biti odštete prema bolnici koja je ulagala u liječnika na specijalizaciji, a o iznosu se trebamo dogovoriti. Mislim da je već usuglašeno da to bude maksimalno 200.000 kuna. Ovih dana ću se naći i o tome razgovarati sa čelnicima Hrvatske liječničke komore, Hrvatskim liječničkim zborom i drugima koji su u tome participirali.
Hrvatska liječnička komora (HLK) pokrenula je protiv ravnatelja bolnica koji nisu primjenili pravilnik disciplinske postupke pred Časnim sudom. Je li HLK time prešao svoje ovlasti? I vama se sudi zbog izjave o liječnicima kao neradnicima, hoćete li moći surađivati s HLK-om?
Siguran sam da neću imati nikakvih problema u suradnji, no to nikako ne znači da ćemo uvijek isto misliti. Siguran sam da ćemo uvažavati međusobne argumente. Za razumjeti je Hrvatsku liječničku komoru da Pravilnikom za svoje članstvo traži što povoljnije uvjete. Što se tiče postupaka pred Sudom časti protiv ravnatelja, neću reći je li to u redu ili nije jer nisam sudac, ali vjerujem da ćemo i to dijalogom razriješiti, jer nam sudovi i sudišta ne trebaju. Posebice zato što su ravnatelji branili interese svoje ustanove i regije, jer su se bojali da će ostati bez liječnika, a najveća odgovornost ravnatelja je ako mu služba ne funkcionira. O mojem slučaju sam se očitovao, ja sam legalist i čekam poziv na Sud časti. Već sam više puta rekao da je ta izjava izvađena iz konteksta. Uistinu sam rekao da oko 50 posto liječnika radi nedovoljno i da bi moglo raditi više, da sustav treba popravljati, a one koji rade više nagraditi kako bi najbolje zadržali u Hrvatskoj. Mislim da se razumijemo oko toga. U kampanji su nekada riječi oštre i netaktične i više sam se puta ispričao ako sam nekoga povrijedio, ali i dalje stojim iza toga da sustav treba popravljati.
