Đakovčanin Ivan Babić, koji već više od 10 godina živi u Zagrebu, prošle je godine bio među tisućama Hrvata koji su otišli u Njemačku u potrazi za boljim životom. No, bio je i jedan od rijetkih koji su se ove godine vratili.

"Vratio sam se prije nego što sam mislio, ali i ne znam nikoga tko je otišao s mišlju da se ne vrati. Ljudi planiraju ostati nekoliko godina, možda i pet, nakon čega se može računati na njemačku mirovinu, zaraditi nešto novca, kupiti auto, zatvoriti kredit ili riješiti neke druge financijske probleme i nastaviti normalan život", rekao je Ivan za Večernji list.

Hotel u stečaju, a plaća stiže

On je u lipnju prošle godine napustio radno mjesto u jednom zagrebačkom fast-food restoranu, te ga na nagovor prijatelja zamijenio kuhinjom u Schwarzwaldu. Uz manju nadoknadu se u hotelu jede i spava, a ondje je više od pola zaposlenika iz Hrvatske. Plaća je bila dvostruko veća nego ovdje.

"Ne žalim što sam pokušao. Svašta sam vidio i naučio. Radio sam u kuhinji, trebao sam biti pomoćni kuhar, ali vrlo brzo počeo sam samostalno kuhati. Radio sam u prijepodnevnoj ili poslijepodnevnoj smjeni, dva dana u tjednu bio sam slobodan, a nakon šest mjeseci imao sam pravo i na godišnji odmor. Moglo se uštedjeti i ne mogu se požaliti na radne uvjete. Čak i kad su počeli problemi u hotelu, koji je na kraju otišao u stečaj, mi radnici to nismo osjetili. Plaća je nastavila redovito stizati, a hotel normalno raditi", kaže Ivan i dodaje:

Više mogućnosti

"Bili smo usred šume, tri kilometra od prvog manjeg naselja i osjećao sam se nekako odsječen od svega, a budući da sam se družio s našim ljudima, nisam napredovao ni u njemačkom. Da sam u tih 11 mjeseci naučio njemački, možda se još ne bih vratio. Vjerojatno bih potražio stan, bolji posao... Za razliku od Hrvatske, ondje ima više mogućnosti. Tko želi zaraditi, može raditi i nekoliko poslova. Recimo, za 20 sati rada tjedno u McDonald'su dobije se 450 eura. Uz osnovnu plaću, to je lijep prihod, ali takvo što je meni, daleko od svega i bez automobila, bilo neizvedivo."

Njegova je sestra nekoliko mjeseci nakon njega došla u Njemačku i ostala, a Ivan je sada vlasnik kvartovskog kafića u Zagrebu.