Ne samo da Sveučilište u Zagrebu nema važnosti ako se pogledaju sve relevantne svjetske rang-liste, nego gubi primat i u regiji jer se jaz između njega i ljubljanskog sveučilišta, čija kvaliteta kontinuirano raste, svake godine sve više povećava. Na dvjema najpoznatijim svjetskim listama sveučilišta, londonskog dnevnika Times i šangajskog sveučilišta, Zagrebačkog sveučilišta uopće nema među prvih 500, piše Jutarnji list.
"S obzirom na to koliko se posljednjih godina ulaže, osobno sam iznenađen da se uopće pojavljujemo na listama. Mi smo po ulaganjima u znanost i visoko školstvo po glavi na dnu europske ljestvice. Primjerice, ulaganja po studentu kod nas su oko 3000 eura, na Ljubljanskom sveučilištu su dvostruko veća, dok su na bečkom sveučilištu ulaganja po studentu oko 10.000 eura", objašnjava rektor Aleksa Bjeliš, koji smatra da je Sveučilište još uvijek bolje od onih u zemljama bivše Jugoslavije, s iznimkom Ljubljanskog sveučilišta.
Inače, Bjeliš je prilikom obilježavanja 340 godina Sveučilišta naveo listu istraživačke skupine SCImago, koja Zagrebačko sveučilište svrstava na 312. od 2124 svjetskih sveučilišta, no dr. Boris Lenhard sa Sveučilišta u Bergenu to drži problematičnim.
Članci sa Sveučilišta u Zimbabveu su citiraniji
"Jedini razlog zbog kojeg se Sveučilište nalazi na toj listi jest da je golemo, jedno od najvećih u Europi. Po tom rangiranju, vrhunska mjesta poput Cold Spring Harbor Laboratory rangirana su daleko ispod Sveučilišta u Zagrebu. To ukazuje na svu apsurdnost korištenja takvog rangiranja za 'dokazivanje' da sveučilište nije loše", kaže Lenhard.
"Ako se institucije rangiraju prema normiranoj kvaliteti časopisa u kojima se objavljuje, Sveučilište pada na 1834. mjesto u svijetu. Ako se rangira po normiranoj citiranosti članaka, pada na 1881. mjesto. Oba su ta plasmana ispod gomile razmjerno opskurnih sveučilišta iz Kine, Indije ili Turske, pa i nekih afričkih zemalja. Poznata je činjenica da su članci sa Sveučilišta u Harareu u Zimbabveu u prosjeku citiraniji i objavljuju se u kvalitetnijim časopisima nego oni Zagrebačkog sveučilišta", zaključuje Lenhard.
Jedini spas je u integraciji Sveučilišta
Hrvoje Kraljević, bivši ministar znanosti, smatra da je glavni i jedini način napretka integracija Sveučilišta. "Zagrebačko sveučilište uopće nije organizirano kao sveučilište nego je ono zapravo nakupina fakulteta. Pod krinkom autonomije podržava se status quo", smatra Kraljević.
"Budući da je tako glomazno i razjedinjeno, Sveučilište daje lošu sliku o sebi iako su neka područja dobra, poput prirodnih znanosti i matematike te nekih humanističkih znanosti. Za društvene mislim da su jako loše, a tehničke znanosti su, prema svojoj međunarodnoj produkciji, uglavnom loše", ističe Kraljević.
