Inicijativa službenog naziva "Uz kavu o smrti", ili kolokvijalno "Kafić smrti", građanima omogućava da uz kavu, čaj i kolač jednom mjesečno razgovaraju o smrti. Ideja o ovakvom načinu razbijanja tabua i strahova od smrti stigla je iz Švicarske, a "Death caffe" postoji i u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj.
Jedna od pokretačica inicijative u Hrvatskoj i organizatorica tih razgovora o smrti je prof. dr. Karmen Lončarek, pročelnica Zavoda za palijativnu medicinu KBC-a Rijeka.
'Ljudi razgovaraju o svojim strahovima od bolne smrti'
Za RTL Direkt je kazala da "Kafić smrti" ne postoji kao fizičko mjesto, već se radi o konceptu laičkog okupljanja građana koji žene na mirnom mjestu "na siguran način, bez ismijavanja ili zazora razgovarati o pitanjima vezanim uz smrt i umiranje".
"Jedan od motiva za pokretanje tog koncepta bio je upravo da se ljudima omogući da na siguran i dostojanstven način razgovaraju o svojim strahovima od bolne smrti, o eutanaziji koju se zapravo često brka s pomognutim samoubojstvom jer ljudi veoma nerado i s ogromnom nelagodom razgovaraju o tim temama. Zapravo se svatko od nas može naći u takvoj poziciji", poručila je Lončarek za RTL Direkt.
Kazala je da se u njenom Zavodu svakodnevno razgovara o smrti. "Sama inicijativa proširila se po Hrvatskoj iz Koprivnice, to mi je najpoznatija priča, gdje se već, čini mi se drugu godinu održavaju Kafići smrti. Organizira ih Udruga Mudro drvo. Ljepota organizacije tih kafića je u tome što ne morate biti profesionalac već sama činjenica da ste smrtno biće daje vam pravo i kvalificira vas da sazovete grupu ljudi s kojima ćete razgovarati o smrti", rekla je.
Velik interes mladih
Naglasila je da se jako puno mladih ljudi zainteresiralo za ovu inicijativu. "Ima dosta tinejdžera. Mi smo vodili takve razgovore, moj tim i ja, razgovarali smo od tinejdžerske dobi pa do devete decenije života. Čak bih rekla da ih zanimaju slične stvari. Od toga da li je bolje kremirati se ili ukopati ili što misle o tome što će se dogoditi nakon smrti", rekla je Lončarek, dodajući da se razgovara o puno tema.
"I smrt kućnog ljubimca je nekakvo iskustvo umiranja i gubitka i ljudi imaju potrebu razgovarati i o tome", dodala je.
Lončarek je kazala da nitko nije spreman za odlazak s ovoga svijeta, ali naglašava da ljudi nakon razgovora osjete olakšanje. "Drago im je da im se pruža mogućnost da govore o tim temama, da čuju što drugi ljudi misle i da se ne osjete frikovima što, iako su zadovoljni svojim životom, pomišljaju i na smrt. Dobro je prisjetiti se da smo smrtni jer tako zapravo bolje koristimo vlastiti život i više u njemu uživamo", poručila je.
'Danas nitko ne bi smio umirati u mukama'
Govorila je i o potpomognutom samoubojstvu, poručivši da o tome treba razgovarati. "Zašto mi još uvijek imamo ljude koji umiru u mukama kad je to zapravo tako lagano riješiti? Zbog maligne ili neke druge smrtonosne bolesti 90 posto ljudi koji trpi bolove, njihovi bolovi se mogu ublažiti vrlo lako s opioidima i nekim drugim lijekovima. Sama kolegica patolog prethodno je rekla da je doživjela u vlastitoj okolini umiranje u mukama. Danas nitko više ne bi smio umirati u mukama. Medicina ima sredstava za to", istaknula je Lončarek.
Objasnila je kako se opioidi ne koriste iz raznih razloga, a jedan od razloga je taj što je ljude strah da će postati ovisni o njima, što je, kako kaže, besmisleno.
"Važno je aktivno ispitivati ljude koliko ih boli. Susrećem se u svojoj praksi s pacijentima koji se boje opioida jer misle da je to ono krajnje. Ako ih počnu uzimati, da će im to skratiti život. Ima i ideja da je dobro da se pati, međutim jedan svećenik mi je rekao ovako, kad boli, onda boli. To znači; kad boli onda se ne može niti Bogu pomoliti, onda su sve njegove aktivnosti, sve njegove mogućnosti ograničene. Ako trpite užasnu bol vi se ne možete okrenuti duhovnome", poručila je Lončarek.
