HAUSTOR: Original Album Collection (Croatia Records)
Ocjena: 10/10
Ako bih morao izabrati najbolji hrvatski bend svih vremena, bez ikakvog razmišljanja odlučio bih se za Haustor.
Džoni Štulić bio je glasnogovornik generacije, čudan, načitani tip koji je, skriven iza tamnih naočala, urlao sve ono što su se drugi bojali i pomisliti te u prvih nekoliko godina karijere izbacivao na desetke uličnih himni koje i danas predstavljaju najbolji i najprecizniji prikaz Zagreba sa svim njegovim ljepotama i užasima.
Štulić je, međutim, već sredinom osamdesetih počao snimati jedva prosječne, kasnije i istinski grozomorne albume, dok je ekipa okupljena oko Darka Rundeka i (izvorno) Srđana Sachera iza sebe ostavila opus u kojem gotovo da nema loše pjesme. Istini za volju, Haustor je u 10 godina karijere snimio samo četiri ploče, no svaka od njih bila je posebna, drugačija, gotovo neusporediva sa svojim prethodnicima.
Novovalne utjecaje već su na debiju „Haustor“ proširili elementima teatra, kabareta pa čak i hrvatske etno glazbe, a 1984. godine objavljeni „Treći svijet“ čitavu je priču odveo do domaćim rokerima potpuno nezamislivih daljina. Kreativni vrhunac tandema Sacher-Rundek u pjesme poput „Neobičan dan“, „Skriven iza lažnih imena“ i „Donje strane munje“ ubacio je gomilu dotad nepoznatih tradicionalnih instrumenata iz svih dijelova naše planete, spojio ih s reggaeom i world music eksperimentima te zaokružio napušenim, snolikim stihovima zbog kojih ste se osjećali kao da se nalazite u nekoj epizodi „Sandokana“ ili filmskog serijala o Indiani Jonesu.
Na žalost, bio je to i posljednja autorska suradnja ovog tandema pošto na „Boleru“ Sachera više nije bilo, a Haustor se sve više počeo pretvarati u Rundekov prateći bend. To se, međutim, nije pretjerano odrazilo na kvaliteti pa je spomenuti materijal uključivao i bezvremenske klasike „Ena“ i „Šal od svile“, kao i uglazbljivanje kultnog vesterna o antiheroju Šejnu.
„Tajni grad“, ujedno i zadnji album grupe, te je funk/art-rock/jazz strukture dodatno razradio i prilagodio širem ukusu te je vjerojatno i njihovo najkonvencionalnije, najkomercijalnije ostvarenje, pogotovo u fenomenalnim power-pop komadima „Ula Ulala“ i „Skidaj se“ te punokrvnim remek-djelima „Uzalud pitaš“ i „Bi mogo da mogu“.
Nakon preseljenja u Pariz i ratnih užasa, Rundek se vratio i započeo uspješnu samostalnu karijeru koja se direktno naslanjala i na određeni način nastavljala različite faze bivšeg mu benda. Albumi „Apokalipso“ i „U širokom svijetu“ su i po zvuku i po glazbenicima koji su ga pratili mirne duše mogli biti objavljeni i pod imenom Haustor, a lutanja „trećim svijetom“ i dalje su prisutna u neobičnom zvuku njegovog Cargo Trija.
Sacherov povratak još uvijek čekamo.
