Pedagoginja Jadranka Oštarčević, viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, objasnila nam je kome se pri upisu u školu više tresu noge od straha i kako svladati prve školske tjeskobe.
"Najteže strahove i predrasude povezane s upisom u osnovnu školu ima roditelj, a ne dijete. Djeca su snalažljivija i sama po sebi ne mogu imati predrasude. Roditelji su oni koji ih mogu usaditi. Međutim, ako su mudri školu će im prezentirati kao još jedan novi oblik aktivnosti", rekla je prof. Oštarčević.
Kod prvašića prevladava optimističko i ugodno raspoloženje, i s kritikama i ocjenjivanjem lakše se znaju nositi i od svojih roditelja, koji ponekad nisu spremni čuti neke stvari o svom djetetu. "Priprema prvašića za školu treba teći kao i svaka druga priprema za nešto novo. Dajte im smjernice i ohrabrite ih. Kompliciramo li ili namećemo djetetu ideju da s upisom u školu prestaje sva zabava i igra, djeca će imati negativan stav prema školi. Učimo li ih pisati i čitati uz metodiku koja ih zamara i opterećuje, napravit ćemo više štete nego koristi. S druge strane, poželjno je dati im u ruke plastelin, olovku, škare. Dobro je i objasniti im da je škola odgovornost, no treba ih odmah ohrabriti da su je oni u stanju ispuniti te da polaskom u školu ne prestaje sva zabava", dodala je.
Baš kao što smo ih učili kako će prijeći cestu ili razgovarati sa strancima, i odlazak u školu je jedna nova aktivnost koju vaše dijete može s lakoćom svladati. Roditelji se ne smiju ponašati djetinjasto i javljati se u školu samo kad dođe do problema i onda samo ako imaju kakvu žalbu, nego od početka surađivati s učiteljima pokazujući aktivan interes za integraciju svog djeteta u novu sredinu.
Toliko se brinuti zbog nove situacije da roditelj gotovo samo što ne sjedi s djetetom u klupi ili, s druge strane, gledati na školu kao jedino mjesto koje će sad voditi brigu oko djetetovog obrazovanja, krajnosti su u ponašanju koje bi majke i očevi svakako trebali izbjegavati. Ne zaboravite, obitelj je daleko više nego škola odgovorna za uspjeh i neuspjeh u obrazovanju, a roditelj koji pokazuje razuman interes podrška je koju treba i dijete i njegov učitelj.
U Pravilniku za upis u osnovnu školu stoji zanimljiva opaska: "U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama, te će morati na određeni način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh, odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate."
Srećom, kod prvašića prevladava optimističko i ugodno raspoloženje i s kritikama i ocjenjivanjem lakše se znaju nositi i od svojih roditelja, koji ponekad nisu spremni čuti neke stvari o svom djetetu.
Pozitivnom emocionalnom pripremom, koja ne počinje mjesec dana prije škole nego od djetetovog rođenja, roditelji će dati najbolji vjetar u leđa svojim prvašićima. A surađuju li tijekom školovanja s učiteljima, moguće nadolazeće probleme lakše će prebroditi.
Prethodni članci:
arti-201008200480006 arti-201006210029006
