Pandemija koronavirusa poremetila je globalno gospodarstvo, što se odrazilo i na pojedinačne ekonomije gotovo svih zemalja. Niti naše gospodarstvo nije dobro prošlo zbog prvotnog prekida robne razmjene, a potom i zatvaranja te djelomičnih restrikcija rada u pojedinim područjima. Dovelo je to do pada BDP-a, dodatnih zaduživanja države te ovisnosti poslodavaca o pomoći iz državnog proračuna kako bi se spasila radna mjesta. Zbog epidemioloških mjera još nisu u potpunosti aktivirane sve gospodarske grane, a naročito se to odnosi na ugostiteljstvo i prijevoz.
No, s ograničavanjem kretanja, mnogi su poslodavci odlučili poslati svoje zaposlenike da rade od kuće. Mnogi se otada pitaju imaju li poslodavci pravo zadržati takav model dugoročno, hoće li im nadoknaditi povećane režijske troškove struje i interneta... S druge strane, poslodavcima su režijski troškovi smanjeni, a niti najam poslovnih prostora nije neophodan.
Vlada je još u začetku pandemije, u proljeće prošle godine, u paketu s naknadama za očuvanje radnih mjesta, pokušala progurati poseban zakon o radu na, kako se službeno kaže, izdvojenom radnom mjestu. Njime bi se brojne odredbe postojećeg Zakona o radu suspendirale u slučaju rada od kuće, pa su sindikalne središnjice burno reagirale smatrajući da će to dovesti do vala otkaza i opće nezaštićenosti radnika i njihovih prava. Vlada je povukla zakon prije izglasavanja u Saboru te krenula u izradu novog Zakona o radu.
Rad od kuće trebao bi biti dodatno definiran novim Zakonom o radu, iako i sindikalci i poslodavci istovremeno tvrdeći da ide na ruku objema strana, imaju vlastite zahtjeve. Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Kad ga već ne može dokinuti, promijenit će ga pod istim opravdanjem - potrebom uređivanja pitanja rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno od kuće. Iako će novi Zakon o radu biti izglasan najvjerojatnije u drugoj polovici sljedeće godine, i to kao jedna od mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u resornom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, demografije i socijalne skrbi, potrudili su se objasniti kako će rad od kuće biti zapravo - demografska mjera.
Predsjedniku Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mladenu Novoselu takva je izjava "izrečena glupost", njegov kolega iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, na tragu je pojašnjenja ministra Josipa Aladrovića, jer je istaknuo da se "u Europi ili svijetu zapravo misli na pomirenje privatnih i poslovnih obveza, na uravnoteženje jednog i drugog, u sklopu čega onda može biti i dio rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno kod kuće".
Mnogi kontroverzni prijedlozi
Ali, kako se uvijek "nešto iza brda valja", tako su u javnosti proteklih dana procurile neke odredbe budućeg Zakona o radu koje se ne tiču samo rada od kuće, već i puno širih promjena radničkih prava. Sever je u razgovoru za Net.hr otkrio da su pregovori Vlade, sindikalnih središnjica i udruga poslodavaca došli tek do početnih konzultacija. One su gotove, a uskoro bi resorno ministarstvo trebalo krenuti u savjetovanje o procjeni učinaka tog propisa, da bi se zatim krenulo u ozbiljne trostrane pregovore, koji će rezultirati nacrtom Zakona koji će proći najprije javno savjetovanje, a potom i čitanja u Saboru prije negoli bude izglasan.
Već je sad jasno kako će tema u pregovorima biti mnogo i kako bi većina mogla izazvati ozbiljne rasprave među socijalnim partnerima. Naime, u javnosti se počelo spekulirati kako će novim zakonom biti skraćeno trajanje ugovora rada na određeno, ali i trajanje otkaznog roka te visina otpremnine te da će se poslodavcima omogućiti lakše otpuštanje radnika, iako u ministarstvu tvrde da će se novim propisom poticati prelazak na stalne oblike zapošljavanja. Fleksibilizacija i liberalizacija trebale bi u domaće tržište rada donijeti i mogućnost da dob više ne bude glavni kriterij odlaska u mirovinu, ali i da zaposlenici, nezadovoljni svojom plaćom, mogu raditi i dodatne poslove.
Sve je to već definirano postojećim Zakonom o radu, no ne u dovoljnoj mjeri da zadovolji suvremene i izmijenjene potrebe domaćeg radnog i poduzetničkog stanovništva. Kako mnoge od navodnih odredbi djeluju podosta kontroverzno, razgovarali smo s čelnicima dviju sindikalnih središnjica i Hrvatskom udrugom poslodavaca, koji sudjeluju u izradi nove verzije Zakona o radu.
Sindikati: Nema govora o smanjenju otpremnine i otkaznog roka
Najkontroverznije mjere su svakako skraćivanje otkaznog roka i smanjenje otpremnine. No, Mladen Novosel iz SSSH uvjerava kako o tome dosad nije bilo riječi, niti će ih biti.
"Na svim konzultacijama koje su provedene u zadnjih šest-sedam mjeseci, nije bilo spomena da bi se išlo u skraćivanje otkaznog roka ili u smanjivanje bilo kakvih prava na otpremninu. Bilo je razgovora o tome da bi se mogao način otpremnine malo drugačije uređivati, što znači da bi pravo na otpremninu imali i oni radnici koji rade na određeno i na neodređeno vrijeme. Međutim o tome će se sigurno razgovarati u narednih godinu dana, koliko će sigurno pregovori o ZOR-u trajati. Što se nas tiče, ne dolazi u obzir bilo kakav razgovor o smanjenju prava u tom dijelu", govori Novosel.
Osim ovoga, najviše će rasprave sasvim sigurno izazvati i nova ograničenja pri radu na određeno vrijeme, koja predviđaju smanjenje broja ugovora na određeno koje jedan radnik može potpisati, ali i njihovo trajanje. U sindikatima ističu kako je to "problem od početka hrvatske samostalnosti."
Iako se o tome govorilo, sindikati tvrde kako na konzultacijama s Vladom nije bilo govora o mogućem zakonskom smanjivanju otpremnina ili skraćivanju otkaznog roka. Foto: Pixsell
"U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme ili u nekim drugim nestalnim i nesigurnom oblicima rada poprimio dramatičnu razinu i on već iznosi negdje do 25 posto od ukupno zaposlenih, s tim da je taj trend započeo dosta naglo od izmjena Zakona 2003., a onda još dodatno još 2013. i 2014. Mi od 2003. naovamo imamo među novozaposlenima između 92 i 95-96 posto, ovisno o godini, onih koji su zaposleni na određeno vrijeme. To je problem koji se iskristalizirao na drugoj strani, jer su nestalni oblici rada jedan od glavnih razloga za iseljavanje iz Hrvatske, uz mala primanja, zato jer ne daju nikakvu sigurnost", poručuje predsjednik NHS-a Krešimir Sever.
Sindikalisti upozoravaju i na već postojeću zakonsku mogućnost da poslodavci zapošljavaju radnike na probni rok od tri ili šest mjeseci te da im potom, bez ikakva opravdanja, daju otkaz. Alternativa je to radu na određeno vrijeme, koja prebacuje sav teret poslovanja na radnike. Novosel drži da poslodavci posežu za radom na neodređeno, jer su sigurniji da se njihovi zaposlenici neće sindikalno organizirati i vršiti pritisak na njih. U HUP-u, pak, tvrde da "se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih i teško primjenjivih odredbi o probnom radu, ali i rigidnosti sustava otkazivanja te je nužno fleksibilizirati uvjete ugovora o radu na neodređeno vrijeme, što omogućuje veću fluktuaciju na tržištu rada i u konačnici dovodi do većeg zapošljavanja i produktivnosti rada."
Dopunski rad ili rad dokad ruke služe
Govora će sasvim sigurno biti i o reguliranju dopunskog rada. U HUP-u pozdravljaju najavljeno širenje te odredbe s postojećih dodatnih osam sati tjedno, tvrdeći da "živimo u drugačijim vremenima i treba omogućiti što veću fleksibilnost i radnicima i poslodavcima, pogotovo onima koji mogu i žele raditi i zaraditi više. Mogućnosti za zaposlenike na tržištu rada, a pogotovo za one kvalitetne, nikako ne bi smjele biti ograničene, te očekujemo da će tržište rada s vremenom postajati još fleksibilnije i raznovrsnije i da će ovakve situacije biti sve češća pojava."
Postojali su razni prijedlozi uređenja te odredbe, od već spomenutog povećanja broj dodatnih radnih sati, do toga da zaposlenik može raditi dodatan posao bez suglasnosti svog poslodavca. Novosel je oštro protiv. "Inzistiramo na tome da radnik bude kvalitetno plaćen na svom postojećem radnom mjestu, za svojih osam sati dnevno. Ako mi zagovaramo da u Hrvatskoj budu i dalje ovako niske plaće, ovako nizak standard, gdje radnik, da bi preživio, mora raditi još 10 dodatnih poslova, onda to ne ide u smjeru u kojem se može držati bilo kakva razina konkurentnosti rada unutar EU-a. Već i ovo sada što postoji je sasvim dovoljno i tu ne treba ništa dirati", uvjeren je predsjednik SSSH.
Upozoravaju na mogućnost dodatnog izrabljivanja radnika, ali i česti rad na crno, upravo na dodatnim poslovima, zbog zakonskog ograničenja broja radnih sati. Smatraju da se ta problematika može i treba drugačije riješiti, primjerice propisima usmjerenima protiv rada na crno.
Krešimir Sever (desno) i Mladen Novosel (lijevo) tvrde da se sindikalna naknada neće odnositi na sve radnike, već samo na nečlanove sindikata koji su pokriveni kolektivnim ugovorom te da može biti uređena i na druge načine, a ne samo skupljanjem novca. Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Govorilo se i o možebitnom produljenju radnog vijeka. No, tu je nastala kakofonija međusobno sličnih, ali nepovezanih termina. Naime, mnogi su shvatili da bi ukidanje zakonski definirane dobi kao kriterija za odlazak u mirovinu značilo i to da će morati raditi do 67. ili 70. godine života ili do smrti. Tim se pitanjima bavi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji propisuje starosnu dob i potreban staž za odlazak u mirovinu. Izmjenama Zakona o radu zapravo će se, tvrde sindikalisti i poduzetnici, omogućiti onima koji žele i mogu da nastave raditi i nakon 65. godine života.
"Trenutne zakonske odredbe ne priječe ostanak radnika u radnom odnosu i nakon 65. godine, naravno, uz dogovor između poslodavca i radnika, što u HUP-u smatramo ključnim", govore poslodavci pritom ne spominjući strahove svojih članova da će svojim starijim zaposlenicima morati isplaćivati veće otpremnine, kad se oni odluče povući s radnog mjesta, kao niti bojazan da će za njih morati u potpunosti pokrivati troškove bolovanja.
Sindikalnom naknadom protiv diskriminacije
No, zato su spremno dočekali kritizirati najave o uvođenju naknade za nečlanove sindikata. Smatraju ih "u najmanju ruku neobičnima" i "na granici ustavnosti". U sindikatima pak tvrde da se ne radi ni o kakvom porezu ili haraču kojim bi se prisililo druge radnike da im plaćaju članarinu. Motivi i razlozi uvođenja takve naknade, tvrde, sasvim su druge prirode.
"Ovo nije praktički inicijativa koja je išla od čelnika sindikata. To nije pitanje Ribića, Severa ili Novosela ili predsjednika naših udruženih sindikata, jer smo mi i tako plaćeni od članarine i tu neke veće ili manje koristi od dodatnog novca nema. To je inicijativa koja dolazi od članova sindikata koji su ozlojeđeni zbog činjenice da, kad sindikat ispregovara kolektivni ugovor, da onda to imaju pravo i nečlanovi sindikata, kao i članovi sindikata koji su svojim sredstvima financirali kolektivno pregovaranje", tvrdi Sever i dodaje kako se ovo pitanje može urediti i tako da novac ide "Ligi za borbu protiv raka ili institutu koji bi se bavio istraživanjem radnih odnosa u RH ili bilo čemu drugom" ili da članovi sindikata za sebe ispregovaraju dodatna radnička prava, koja nisu predviđena Zakonom ili Pravilnikom o radu.
Iz obje sindikalne kuće naglašavaju da bi ovakva odluka obuhvatila mali broj zaposlenika, koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. Dodaju da se oko modela ove participacije tek trebaju dogovoriti, jer je sasvim jasno da bi se dio radnika, što god bilo utvrđeno, osjećao diskriminirano.
Rad od kuće je stvar dogovora
Vratimo se na početak. Sindikalisti podsjećaju da je rad od kuće definiran člankom 17. Zakona o radu. Ističu kako bi takva odredba iz potpuno različitih razloga mogla odgovarati i poslodavcima i djelatnicima. No, smatraju da bi to trebala biti stvar dogovora obiju strana, kao i kod dobrovoljnog umirovljenja nakon 65. godine.
"Na drugoj strani, poslodavac mora ispuniti cijeli niz obveza, od dodatka ugovora o radu, do toga da mora nadoknaditi radniku dodatne troškove koje ima doma, mora definirati radno vrijeme u kojem razdoblju je njemu radnik raspoloživ, a u kojem nije, i tako dalje", upozorava Sever, a iz HUP-a poručuju kako ovo pitanje treba riješiti pomoću uvođenja modaliteta povremenog, ali i stalnog rada na daljinu. Ostale obveze koje je čelnik NHS-a spomenuo, poslodavci bi rješavali "pojednostavljenjem odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu i pripravnosti".
Čini se da će od 2022., pa do nekih budućih zakonskih izmjena zavladati novi trend na tržištu rada u Hrvatskoj. Do tada je još dug put, no ako se sve ovo usvoji, naši će posloprimci raditi za stalno ili dopunski iz udobnosti svog doma, uz fleksibilno radno vrijeme i mogućnost da rade do duboke starosti, a morat će plaćati i sindikalnu naknadu pod uvjetom da koriste prava zajamčena kolektivnim ugovorom, a nisu članovi sindikata.
