Legendarni sarajevski pjevač i skladatelj Kemal Monteno preminuo
je u srijedu u 67. godini.
Uzrok smrti je sepsa zbog koje je hitno hospitaliziran, ali mu
nije bilo spasa.
Ovaj istinski simbol Sarajeva dugo se borio s dijabetesom, a
posljednjih godina ugrađena mu je srčana premosnica te mu je
transplantiran bubreg.
Rođen je 17. rujna 1948. u Sarajevu, a posljednjih petnaestak
godina živio je u Zagrebu.
Njegov otac bio je talijanski vojnik koji je za vrijeme Drugog
svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a
zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini.
Zbog talijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime,
a upravo ta bosansko-talijanska podjela osim u nazivu utjecala je
i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom
dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj
glazbeni izričaj koji ga je pratio tijekom više od 40 godina
karijere, stoji u njegovom životopisu.
Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena
ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se
našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja
opjevao je tek u pjesmi Šta je život, po kojoj je nazvao svoj
zadnji album. U svojim šansonama se rijetko ponavljao, a svoj
vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem
ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom
talijanske kancone.
Karijeru započeo s pjesmom Lidija i osvojio prvu
nagradu
Svoju bogatu glazbenu karijeru počeo je u drugoj polovici 60-ih,
točnije 1967. godine nastupom na festivalu Vaš šlager sezone s
pjesmom Lidija koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog
nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio,
dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i
idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših
šansona poput Zemljo moja (1977.) i Sarajevo, ljubavi moja
(1976.) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone.
Pjesma je postala svojevrsna himna njegovom rodnom gradu i bila
je nezaobilazan dio njegovog repertoara.
Kemal Monteno je obilježio 70-e svojim brojnim antologijskim
pjesmama Sviraj mi o njoj, Laž, Putovanja, Adrijana, a osim
Šlagera sezone Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i
Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade
publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i
platinastim nakladama.
Njegov diskografski početak vezan je za 1973. kada je objavio
album Muziko, ljubavi moja za tadašnji Jugoton. Na njemu se
između ostalih hitova nalazi i pjesma Jedne noći u decembru,
posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki.
Potom je uslijedio album Žene, žene objavljen 1975. s hitovima
Uvijek ti, Pjesme zaljubljenika, Kratak je svaki tren te album
Moje pjesme, moji snovi objavljen 1977. godine.
Antologijska pjesma Nije htjela
Osamdesete započinje albumom Za svoju dušu na kojem se nalazi još
jedna antologijska pjesma - Nije htjela.
Album Dolly Bell, nazvan po jednom od najpopularnijih filmova
domaće kinematografije Sjećaš li se Dolly Bell objavio je 1982.
godine, a samo godinu dana kasnije objavio je album Uvijek ti se
vraćam.
Kompilaciju Moje najdraže pjesme (1985.) te albume Romantična
priča (1986.) i Kako da te zaboravim (1987.) objavio je za
izdavačku kuću Diskoton, a potom je uslijedila diskografska pauza
koju prekida 1992. kompilacijom Pjesme zaljubljenika u izdanju
Croatia Records.
Ratna događanja 90-ih zatekla su ga u Sarajevu iz kojeg u početku
nije mogao izaći, a potom kao i ostali glazbenici i njegovi
prijatelji nije htio izaći. U to vrijeme nije napisao niti jednu
pjesmu, ali je otpjevao pjesmu Pismo prijatelju, autora Zlatana
Arslanagića i Zlatana Fazlića koju ju publika preimenovala u Da
ti roknu samo dvije.
Radilo se o staroj ljubavnoj pjesmi koju su spomenuta dvojica
autora nadopisali, a video spot je snimljen na stepenicama ispred
tada popularnog okupljališta, kavane Fis u koju su zalazili
Davorin Popović, Mirza Delibašić te ostale poznate osobe iz
Sarajeva.
Godine 1995. Monteno ipak prihvaća poziv brojnih zabrinutih
kolega iz Zagreba, ponajprije Arsena Dedića i Gabi Novak i s
obitelji seli u Zagreb. Te iste godine održao je koncerte u
Lisinskom i to sedam dana za redom.
Godine 2000. Croatia Records objavljuje album Hvala svima (Kemo i
prijatelji) na kojem se nalaze pjesme koje je otpjevao u duetu s
Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radom Šerbedžijom, grupom
Crvena jabuka, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom
Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem.
Iako se radi o njegovim najboljim pjesmama u kojima je svaki od
navedenih pjevača dao svoj osobni štih, pjesma Ovako ne mogu
dalje s Danijelom Martinović je polučila nevjerojatan
uspjeh.
Svaki njegov duet postao je hit
Kemal Monteno bio je jedan od rijetkih izvođača koji se mogao
pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit.
Napisao je brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka
Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu
Ukraden, Dražena Žerića i mnoge druge, a često su upravo njegove
pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
Sredinom devedesetih nastupao je na Radijskom festivalu, a potom
i na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Na Melodijama
Mostara 2003. nastupio s Paulom Jusić i pjesmom Nakon toliko
godina koja je osvojila Grand prix, a ista je na 10. festivalu
melodije Mostara proglašena „Pjesmom desetljeća“. Njegov sljedeći
album Dunje i kolači nazvan je prema pjesmi koju je otpjevao s
tada popularnom grupom Divas objavljen je 2004. godine.
Koncertom pod nazivom Kemo u Lisinskom, nakon deset godina vratio
se u zagrebački glazbeni hram, a oduševljena publika pjevala je s
njim od prve do zadnje pjesme.
Krajem 2012. u sarajevskoj Zetri obilježio je više od 40 godina
karijere, a na koncertu uz njega su nastupali Goran Bregović,
Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen
Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum.
Njegov zadnji studijski album Šta je život na tržištu je od
2013., a pjesme Jesen je, Malo mir, malo rat uz naslovnu pjesmu
koja se gotovo odmah nametnula kao hit i dalje su dio radijskog i
tv etera.
