Jadan Plenković. Tako bi se nekako mogle sažeti dominantne reakcije na zadnje nastupe predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. On se kao trudi HDZ približiti centru, upristojiti ga, a ona, eto, ode udesno, i uzbrdo, i zapjeva i izgovori koješta. Nevjerojatno je kako dugo opstaje ta zamisao o Andreju Plenkoviću kao političaru koji želi učiniti HDZ umjerenim, a onda svako malo netko nešto pokvari, izgovori neprimjereno, pa se on kao srami, ili ne zna što bi, pa se njegova šutnja ili prazne rečenice nasilno pretvaraju u distanciranje od toga što je nešto napravio.
Jer se ukorijenilo da on naprosto nije takav.
Kako je to izgledalo u slučaju intervjua Hrvatskom tjedniku, u kojem je predsjednica najavila novu kandidaturu, a usput i lamentirala o Anti Paveliću kao čovjeku „koji griješi“? Ni Andrej Plenković, niti HDZ, nisu se, naravno distancirali od ičeg izgovorenog, a danima poslije objave, nakon novinarskog inzistiranja Plenković je, na blagdan Velike gospe, nevoljko procijedio: „Što se tiče odabira tjednika u kojem je to dato, mislim da je moglo biti i negdje drugdje.“ I ništa više. Naravno, u kasnijim novinarskim javljanjima i interpretacijama to je već postalo nešto kao Plenkovićevo distanciranje od predsjedničina intervjua u opskurnom desničarskom glasilu.
Proces potrebe da se „pomaže“ Plenkoviću da se distancira od predsjedničina uranjanja u desničarske teme kao da se automatski pali. Valjda se polazi od zaključka da je nemoguće da je Plenkoviću to prihvatljivo. Ali eto, jadan, ne može to izgovoriti na glas. Pa mu se možda treba pomagati?
Hrvatski tjednik kao sredstvo objave za HDZ važnih tema nije izumila Kolinda Grabar Kitarović. Redovno, već godinama, vodeći političari HDZ-a dobivaju značajan prostor u Hrvatskom tjedniku, u kojem se, također redovno, već godinama, jednako tretira i NDH i Ante Pavelić i Za dom spremni, i manjine. Intervjue je već više puta za Hrvatski tjednik dao i Andrej Plenković, a mogu se naći na njegovoj službenoj stranici andrejplenkovic.hr. Već smo, kada smo analizirali njegovu promjenu u nastupu uoči izbora za EU parlament podsjetili da je u svibnju 2014. dao raskošan intervju Hrvatskom tjedniku (i narod.hr-u, a nastupio je i u Bujici itd.), u kojem je najavio pobjedu na predstojećim izborima, i da će „izvesti Hrvatsku iz krize“, a 2016. godine, nakon pobjede na parlamentarnim izborima također je dao intervju u Hrvatskom tjedniku, i dobio „frajersku“ naslovnicu s porukom „Dođoh, vidjeh, pobijedih“.
Naravno, ono što razlikuje Plenkovićeve intervjue u Hrvatskom tjedniku od intervjua Grabar-Kitarović jest činjenica da se njega ne pita o Anti Paveliću. On i u slučaju Hrvatskog tjednika dobiva onaj poseban plenkovićevski status: njega se o tome ne pita, on se samo šutke naslanja na one koji su puni razumijevanja za Antu Pavelića.
HDZ dugo godina sretno surađuje s Hrvatskim tjednikom
No, posve je pogrešno zaključivati da je sada Grabar-Kitarović nešto učinila Plenkoviću „iza leđa“, da se sama od sebe otela i krenula glavinjati u potrazi za krajnje desnim glasačima. Hrvatski tjednik je dugogodišnji suradnik HDZ-a, oko toga nema nikakve dvojbe i sigurno nije moglo biti nikakvog iznenađenja oko njezinog intervjua u Hrvatskom tjedniku. Prije bi se moglo reći da se predsjednicu naprosto pustilo da zapleše malo udesno, a poslije…vidjet ćemo.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i njezin tim savjetnika svjesno su pustili upravo ovakve formulacije, a one su, nema sumnje, one što je predsjednici prihvatljivo. Jednom se bila vadila na neimenovanog savjetnika koji joj je rekao da je „Za dom spremni“ stari povijesni pozdrav, ali sada je obnovila savjetnike, pa se opet odlučila zaigrati malo po hrvatskoj povijesti.
No, Andrej Plenković u ovoj igri nipošto ne može biti nevin, jadan, onaj kojem „ustašica“ Kolinda opet nešto spletkari iza leđa. Nije li HDZ imao dovoljno vremena da iznjedri novog i drugačijeg predsjedničkog kandidata ako je bio u stanju? Nije li Andrej Plenković, ako je doista imao problem s predsjedničinim nerazumijevanjem NDH, ili bilo kojim drugim državničkim pogreškama, trebao onda birati drugačijeg predsjedničkog kandidata?
Plenkoviću – „jadnom“ - Kolinda Grabar-Kitarović je svojevrsna ostavština iz vremena Tomislava Karamarka. No, kako je moguće da političar tako velikih ambicija nije u nekoliko godina uspio pronaći nekog tko bi mogao parirati političarki njezinog kalibra?
Pravi državnik bi donosio odluke i jasno se distancirao
Ništa u slučaju intervjua u Hrvatskom tjedniku nije novo niti iznenađujuće za Plenkovića i HDZ. Ovo je samo dio iste stare HDZ-ove igre relativiziranja i rastezanja u potrazi za simpatijama glasača u nedogled, u kojima se pokušava uhvatiti sve i svakoga.
Kada je Andrej Plenković izgovorio išta jasno i odlučno oko „Za dom spremni“ ili bilo kojeg ustašovanja? Uvijek, „jadan“, ne može. Sada, kažu, ne može jer mu je Kolinda Grabar-Kitarović kandidatkinja za predsjednicu. Ranije je bilo nešto drugo zbog čega „nije mogao“. I tako dalje.
Ne radi se ovdje o tome da bi on trebao nešto odgovoriti kada ga novinari pitaju i zaskaču mikrofonima. Ovdje se radi o tome da bi on mogao govoriti i bez pitanja, distancirati se, donijeti odluke, izgovoriti jasne poruke. Ako je državnik. Ali izgleda da ne može. Jadan.
Tradicionalno, dugogodišnje HDZ-ovo žongliranje i nejasnoću oko povijesnog nasljeđa, Plenković je doveo do novog stadija. Da bi prikrio svoju političku ranjivost zbog porijekla koje je problematično mnogim HDZ-ovcima i onog tradicionalnog „gdje si bio '91.“, on se ne usudi reagirati kad drugi iz njegove „ekipe“, pa sada i njegova predsjednička kandidatkinja, krenu ustašovati. Ali to nipošto ne može biti razlog da ga se žali. Ozbiljan političar bi to odavno nadišao i riješio. Ali premijer Andrej Plenković to ne uspijeva i zato i on osobno neposredno doprinosi sunovraćivanju Hrvatske u bezdan nemoći obračunavanja s prošlošću.
Koliko god se skrivao, i poručivao po anonimnim izvorima da „on nema ništa s time“, Andrej Plenković mora shvatiti da je on svojevrsni supotpisnik intervjua Kolinde Grabar-Kitarović u Hrvatskom tjedniku.
